- Piše: Ratimir Vujačić

Sve su prilike da oni stari Titini komunisti, dok su bili u savezu, koji se ipak raspao, i naposletku bez ijednog zdravog dijela, onako izbušeni, nijesu bili neznaveni kad je vlast u pitanju. Decenije vlastvovanja učinile su svoje. Navikli se, a i osladilo. Ako je vjerovati njihovom nestašnom saputniku M. Đilasu, nema veće strasti od vlasti. Elem, govorahu Titini pitomci i učenici da ne treba nipošto dozvoliti višepartijski sistem, jer će Partije da se bore za vlast. A to u slobodnom prevodu znači da ju otmu, od njih. Nije im se silazilo sa istorijske scene. Moglo je sve da propadne, ali ne i oni.

Nijesu znali, Tita se propisno u grobu ohladio, ništa ne javlja, direktive niotkuda, ni šta ni kako, a vlast im se nikako i nipošto nije napuštala. A ništa drugo nijesu znali da rade.

A ONDA JOŠ OPOZICIJA



I sve bi nekako išlo, radili bi i otaljavali i dalje to što nijesu znali, onako obezglavljeni i bez direktive, prežalili Program svoje partije, radničku klasu, bratstvo i jedinstvo, moderizaciju i industrijalizaciju... ali kako da vlast prežale. Nikako, što bi rekao jedan moj komšija. Našli su rješenje, imali su više sreće nego pameti. Ili: tavorili su dovoljno dugo dok se nije pojavio novi poslodavac. Ono što se ni najljuća Opozicija i četnici ne bi usudili da prelome, učinila je njina žarka ljubav prema vlasti – napravili su kontrarevoluciju u svim sferama života, od ekonomske osnove i svojinskih odnosa, do duhovne nadgradnje, azbuke i istorijskog pamćenja.

Učinili su u tirinte, vlastitu tekovinu u koju su se kleli, revoluciju koju su na čelu sa Titom mučenički gradili pola stoljeća, u ratnom vihoru i poratnih nekoliko decenija. Doduše ne baš oni, ali neki drugi jesu. Pa je li sve bilo tako trošno...



PARTIJA KAO PRAVOVJERNO NIŠTA



Ne znaju da rade, nijesu vični nekoj raboti, ali znaju kako se vlada. Nijesu majstori da naprave bure, al` su voljni da zavode cure. S druge strane, ako su sami spremni da zarad vlasti od svega odustanu, onda tu za Opoziciju i nema posla. Gre`ota ih je tadijer micati. Kad imaš tako okretnu i `ornu vlast, koja će pucati sebi u nogu, koja će sama sebe objesiti i skinuti sa vješala. Opozicija tu ima samo da gleda, da se čudu čudi, i da uči od profesionalaca. Neko ih je nazvao šibicarima ali nije sada o tome ovden riječ.

Nesvršeni zanatlije, studenti i nadničari, bili su slobodni naučiti od Tite ničim omeđeni politički zanat. Nema potrebe veličati njihovo vlastodržačko umijeće, kao što je priglupo potcjenjivati ono što su naučili kod Tite tijekom 50 godina vladanja. Znaju kako, ali da im drugi kaže što. Profesionalni namještenici i upravitelji - kompradori. Nakon propasti Titoizma tražio se izvođač radova za novog gazdu, a tu su oni sa višedecenijskim iskustvom bili bez premca.



ČULO SE SAMO ZA MAŠANA



Koja bi se opoziciona stranka usudila da napravi tolike prelome, zatvori fabrike, rasproda i ono što donosi dobit, ukine radnička prava, uvede sedmodnevnu radnu nedjelju, obrne u feudalizam i Tuđemilsku bitku, reformiše azbuku, uvede obaveznu dnevnu rasvjetu... i sve to uz očiglednu krađu i korupciju. Gazda je impresioniran: odlično odrađeno.

Pa ko će pobijediti na konkursu, kad gazda odluči da pokrene neophodne korekcije ove odveć razigrane kompraderije. Ako su u konkurenciji i oni koji su pokretači svih ovih kontrarevolucija, koji su u međuvremenu stvorili čitavu armiju korumpiranih državnih činovnika, spremnih da u ličnom interesu, sve preture i izvrnu naopačke, a nekmoli da izvrše sitne korekcije. I pošalju u penziju nekoliko nepismenih činovnika, koji tadijer mogu na miru da rade na sebi.

---