-Piše: Čedomir Antić

Početkom maja očekujemo prvostepene presude političkim vođama srpskog naroda u Crnoj Gori. Tokom protekle dvije i po godine crnogorsko sudstvo je doživjelo niz poraza koje mu je suštinski nanio režim Mila Đukanovića. Sve to predstavlja veliku sramotu za državu, ali i za političke i javne ličnosti koje su u svemu uzele učešća - od članova Evropske komisije, do poslednjeg analitičara-nadničara iz Hrvatske. Režim je sve svoje snage uložio u jedan kafkijanski proces, a od svega su nastale samo brojne afere.

Crnogorski režim je isplanirao i logistički omogućio, a grupa režimskih službenika (predstavljena kao dio sudstva) je sprovodila jednu predstavu koja bi bila komična svima onima kojima sloboda i demokratija Crne Gore nisu na srcu. Tokom dvije i po godine oni su pokazali samo jednu vrlinu – bili su jako vrijedni. Više od dvije stotine ročišta održano je za manje od tri godine. Svako onaj ko ima posla sa sudovima u Crnoj Gori trebalo bi da uporedi tu agilnost sa statusom svoje parnice ili slučaja.

Optuženi se terete da su se navodno zavjerili kako bi posle izbora 2016. izvršili prevrat, porazili Đukanovićevu pretorijansku gardu, njega ubili i uspostavili sopstvenu vlast u državi. Vođe demokratske opozicije i politički predstavnici srpskog naroda dovedeni su u ovom slučaju u vezu sa grupom penzionera iz Srbije i nekolicinom ruskih građana. Posle bezmalo tri godine, jasno je da je riječ o loše montiranom političkom procesu. Prije svega, optužnica je nestručna i loša, prepuna kondicionala. Isuviše pretpostavki, nimalo dokaza. Nigdje oružja. Samovlasni, cinični i licemjerni kralj Nikola je makar mogao da pokaže nekave bombe. Ovi su se oslonili na svjedočenja sumnjivih tipova. Ko god da je priznao, smjesta je bio oslobađan. Krunski svjedok je prije nekoliko sedmica, pobjegavši u Srbiju, na televiziji javno porekao svoje svjedočenje, tvrdeći da je središnju ulogu u procesu dobio nakon što su mu mučenjem i ucjenama izudili priznanje. Ovo svjedočenje, međutim, nije uvršteno ni u sudske spise. Za to vrijeme, jedna penzionerka iz Srbije, koju su mjesecima držali u ćeliji u kojoj neprekidno svijetli sijalica i koju je Đukanovićev službenik fotografisao golu, pobjegla je u ambasadu Srbije.

Čitava povijest o ovom suđenju sramotna je za državu Crnu Goru, koju nepravda od koje Đukanovićev režim i Markovićeva vlada žive teško oštećuje i guši. Svaki iskreni crnogorski rodoljub, bez obzira na to kakav je njegov odnos prema njegovim sugrađanima Srbima, trebalo bi da se zapita gdje će njegova otadžbina doći ako ovo pravno nepočinstvo prođe višedecenijskim vlastodržcima? Da li će u budućnosti tužilaštvo i sud, i svi ti „slamnati ljudi“ u službi kriminalnog režima, biti samo pokriće za obračun sa svim opozicionarima koji ugroze vlast?

Čuli smo kakve je kazne zahtijevalo tužilaštvo. Obrazloženje nekih od ovih zahtjeva je smiješno. Odakle tužiocu ideja da bi mogao da za jednog od vođa opozicije traži bažu kaznu zato što je on navodno bio uključen „više ideološki“? Kako je taj čovjek, kome je dodijeljena uloga za koju očigledno nema ni dovoljno znanja ni dostatno inteligencije, mogao uopšte da kaže ovako nešto? Dakle, svemoćni režim, koji u svakom slučaju na razne načine kontrološe svoju opoziciju, a sa njim i moćne strane službe (koje su na suđenju Miloševiću iznosile i deceniju stare snimke telefonskih razgovora, ipak donekle zaštićenog srpskog predsjednika) nemaju ništa više nego svjedočanstva nekakvog polusvijeta i ljudi osuđenih u inostranstvu za istinska krivična djela? Ostaje samo da se procijeni, i to na osnovu domišljanja crnogorskog sudstva, ko je u svemu bio iz ideoloških, a ko iz lukrativnih razloga? Da li sam to dobro razumio? Kada neko sanja o tome da Crna Gora zaštiti srpski dio svog identiteta, kada se raduje očuvanju naših crkava i obnovi kapele na Lovćenu – onda je on ideološki fanatik, takvi su bili i komunistički politički djedovi crnogorskih vlasnika-bezdušnika, pa prema takvim „slaboumnicima“ treba imati nekavog obzira, sažaljenja, pa možda i simpatije. Volio bih da vidim kako bi sudijskim borcima protiv islamskog terorizma u EU i SAD objasnili ovaj popust ideolozima. Ostale srpske političke vođe – za koje nije utvrđeno ništa pouzdano i dokazivo, osim što ih inkriminišu ljudi koji ih ne poznaju i pitanje je da li bi ih, bez obzira na činjenicu da su javne ličnosti, uopšte i prepoznali – optuženi su valjda zato što su imali nekakve koruptivne, praktične i izbrojive ambicije, tako mrske režimu.

Siguran sam da će suđenje imati za režim očekivani epilog. Presude će biti drakonske i uticaće na javnost kako bi bila zaboravljena mnoga režimska zločinstva od falsifikovanja izbora do krađe. Jednoga dana, neki sud će vjerovatno osloboditi optužene, ali važno je da i tada Đukanović i Marković budu na vlasti. Želite li takvu pravdu?

(Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)

---