- Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Da je u Crnoj Gori, zemlji čuda, sve moguće, najbolji primjer je i to što na temu tzv. državnog udara prava istina postaje skoro smiješna, a direktive vrha vlasti kako je sve bilo, mada bez pokrića, stiču oreol bespogovorne istine. A mnogi koji vide ovu zamjenu teza, i zalažu se za pravdu, u takvoj građanskoj klimi bivaju čak i sami sebi smiješni, što je krajnja instanca života u zemlji diktature.

Narod se na ovim prostorima oduvijek rukovodio kriterijumom da li je nešto istina ili ne, a ona danas djeluje kao groteskna kategorija, a zdrav razum kao prevaziđen način razmišljanja onih, koje je vrijeme već pregazilo.

U sudskom procesu, tokom kojeg se od prvog minuta utakmice znalo kako će ići čitav njegov tok, padali su jedan za drugim svi argumenti optužnice, a na kraju je donesena presuda da je Crna Gora nakon ataka grupice nasankanih vremešnih „terorista” iz Srbije pretekla. Tako se, zahvaljujući režimu, sve srećno završilo, pa građani mogu konačno odahnuti.

Zbog vazalskog odnosa prema NATO-u i Evropi, da bi išao na ruku Zapadu i udarao packe Rusiji, ucijenjen optužnicama na stend-baju, vladar ima odriješene ruke da kreira istine po vlastitom nahođenju. I dokazuje da ništa nije onako kako jeste, lagodno se podsmijavajući istini i zdravom razumu građana, koji još uvijek donkihotovski vjeruju u pravdu i zdravu pamet.

Presudom su na našem terenu lomljena koplja između Zapada i Rusije, pa su se i prigodno slomila preko leđa Mandića, Kneževića i drugih. Tako se u optužnicu fino uklopila i želja vlasti da uzgred na robiju pošalje svoje najveće kritičare iz redova opozicije. I to pred očima trezvenih građana koji s indignacijom vrte glavom pitajući se kuda ide ova zemlja sa providno montiranim procesima za početnike.

Interesantno je da u statusu nove članice NATO-a Crna Gora nije iskoristila privilegiju da zamoli za neki polovni sonar iz arsenala svojih saveznika, da se za pet minuta napokon locira ta čuvena masa pušaka, misteriozno bačenih u jezero, a nikad viđenih. Ovako je sve „čvrsto” utemeljeno na labavim izjavama: „Rekao mi ovaj, kazao mi onaj...” Pa sve djeluje kao prepisan plagijat bombaškog procesa, te će se jednom možda i saznati ime idejnog tvorca, montažera i kreatora providnog scenarija za spas Crne Gore od terorista iz Srbije, koji su jedino mogli uspješno okupirati neku ćevapdžinicu.

Bitno je da je na kraju presuda pročitana ozbiljnim tonom i po protokolu, i time, kako premijer reče, sudstvo dokazalo da je imuno na pritiske. A bilo bi interesantno da prokomentariše i da li su možda postojali pritisci od strane režima na unaprijed donesene presude, i je li suđenje bilo puka formalnost. A i odluka da se tok suđenja prenosi direktno, koja je išla u prilog transparentnom suđenju, imala je za cilj samo da se izblefira cjelokupna javnost da je proces lišen bilo kakvih režimskih pritisaka.

Vlasti su, dakle, pošle od stava da imaju podršku Evrope i Amerike za sve i svašta, te da i uz sudske procese mogu od Crne Gore praviti poligon za treniranje strogoće i uklanjanje iz političkog života svojih najvećih neistomišljenika.

No, proći će i ova vunena vremena, kao što su prošla i sva prethodna, pa će se buduća pokoljenja podsmijavati kako su se vlasti u dvadeset prvom vijeku u srcu Evrope poigravale ljudima i njihovim sudbinama, protivno zdravom razumu i građanskoj svijesti i savjesti.

---