-Autor: Bernd Rigert

Kraljica nikada nije govorila šta misli o svojim gostima. Šteta. Jer, baš bi bilo lijepo znati šta ona misli o neobičnom gostu koji je sa njom sjedio za stolom u Bakingemskoj palati. Donald Tramp je 12. po redu američki predsjednik sa kojim se Elizabeta II susrela. On je pak treći koji je počastvovan formalnom večerom. Možda se i kraljica, kao i mnogi Britanci, zapitala zašto baš ovaj politički neotesanko Tramp zaslužuje takvu čast. Jedan odgovor pada teško, s obzirom na to da posjeta nije od velike koristi za zemlju podijeljenu zbog drame oko Bregzita.

Donald Tramp se založio da Boris Džonson bude novi premijer i predlaže da njegov ortak nacionalista Najdžel Faraž učestvuje u pregovorima oko Bregzita sa Evropskom unijom. I bez obzira na to što tih pregovora uopšte nema, takav istup u stvari je direktan napad na Terezu Mej, koja će u Dauning stritu ostati najdalje do kraja jula. Tramp zagovara tvrdi Bregzit i po mogućnosti oslabljenu Evropsku uniju. I jedno i drugo trenutna premijerka odbacuje.

Svi američki predsjednici koji su ili bili kraljičini gosti, ili ih je ona sretala u Bijeloj kući, zalagali su se za jake i uspješne evrointegracije. Elizabeta II je u svom govoru za stolom podsjetila Trampa da su za očuvanje mira neophodne međunarodne institucije. Premijerka Mej predala je Trampu nacrt transatlantske povelje koja je izašla iz Čerčilovog pera. Ali pitanje je da li je američki pitbul shvatio taj znak. Prije će biti da je predsjednik Tramp bio zaslijepljen pompom i zlatnom prašinom monarhije kojom je obasut. Taj egoman je stajao opčinjen kao dijete u prodavnici slatkiša i još je na svojoj konferenciji za novinare promucao kako je sve bilo fantastično.

Kada se rodila ideja o državnoj posjeti tog skurilnog predsjednika, u Londonu je obećana podrška u obliku trgovinskog sporazuma odmah nakon Bregzita. Ali Velika Britanija još nije istupila iz EU, a trgovinski sporazum je samo labavo obećanje.

Donald Tramp je još jedanput, nakon razgovora sa Terezom Mej, jasno stavio do znanja da kod njega nema ništa za džabe. On na primjer želi da u jedan „dil“ poveže i poljoprivredu i zdravstvene usluge. A do pregovora će doći samo ako Britanci zabrane kinesku kompaniju Huavej i istupe iz sporazuma sa Iranom, kao što su to uradili Amerikanci. Na to zagovornici Bregzita nisu računali. Smrklo im se kad su shvatili da će Tramp da iskoristi trgovinu kao sredstvo pritiska na Bregzitom podijeljeno Kraljevstvo. Tramp bi mogao Britancima, kao što je to uradio sa Kinom i EU, da uvede carine. Kreator sporazuma nanjušio je slabosti Velike Britanije i to će i da iskoristi.

Sigurno da borci za Bregzit kao i sam Tramp preuveličavaju perspektive za trgovinu između SAD i Velike Britanije oslobođene navodnih stega EU. Tramp ocjenjuje da su te perspektive „fenomenalne“. Obim trgovine sa SAD već sada je ogroman, a privredni rast je moguć samo u određenim oblastima. Ali obim trgovine sa EU tri puta je veći, tako da je sporazum sa Unijom za Britaniju mnogo važniji od sporazuma sa SAD. A i zahtjeve koje je Tramp stavio na sto u Londonu, i koje bi Velika Britanija trebalo da ispuni – nemoguće je ispuniti. To će biti novi ćorsokak u koji će upasti nova britanska vlada.

Pa zašto je onda ovom predsjedniku ukazana posebna čast u kraljevskom velnes-tretmanu? To je nedokučivo. Kraljica se čudi, ali ćuti. Bilo kako bilo, priređivala je ona bankete i za rumunskog diktatora Nikolaja Čaušeskua i za moćnika iz Zimbabvea Roberta Mugabea. Uvjžbala je, dakle, to kako se treba ophoditi sa specijalnim gostima.

Specijalan je i Tramp jer se nećka da prihvati realnost. Bilo je nešto malo protesta, misli on, ali su desetine hiljada ljudi na ulicama Londona izrazili i odobravanje. Pogrešno! Bilo je u stvari suprotno.

www.dw.com

---