-Piše: dr Blažo Zlopaša

Sjećanja iz djetinjstva i mladosti mogu da probude i ožive nekadašnje emocije i vrate nas u neka davna vremena. Sjećanja urezana u pamćenje mogu biti neizbrisiva i dio su naše ličnosti. Psiholozi tvrde da je čovjek sklon da u svojim sjećanjima pamti prijatna događanja, dok ona neprijatna „zakopava“ negdje duboko u podsvijest. Čovjek je onakav kakva mu je podsvijest! Sjećanja na prijatne događaje mogu biti ugodna, jer znače evociranje uspomena na ta vremena. Ali, ako sjećanja odudaraju od`oblikovanja sadašnjosti ona mogu da izazovu zabrinutost i da vam poglede na današnji događaj učine veoma neprijatnim. Francuski klasik Viktor Igo, moj omiljeni pisac iz gimnazijskih dana, izrekao je misao: „Jadan je i bijedan onaj čovjek, koji nije zdražao ni jednu osobinu djeteta!“ Ne može se osporiti da je bezbrižno djetinjstvo najljepši dio života, neko je zapisao da su „ ta sjećanja jedini raj iz kojeg nas niko ne može protjerati“. Često na taj lijepi period evociram uspomene s drugovima Nikšićanima da bi nam sadašnjost izgledala ljepše. Lijepa sjećanja iz djetinjstva ne mogu se ponoviti kao stvarnost, ali vrijeme je potvrdilo da se neka neprijatna ponavljaju, čak i u težem obliku. I danas još nije razjašnjeno koji su to faktori koji odlučuju o tome koji će se datum i događaj neizbrisivo urezati u naše pamćenje i odrediti šta ćemo pamtiti i na koji način? Nauka još nije razjasnila koji dio mozga određuje koja će sjećanja sačuvati, čiji će receptori prihvatititi našu impresiju nekog datuma ili događaja, i učiniti da na to reagujemo na određen način. Čitav vijek naučnici raspravljaju o tome da li možemo namjerno potisnuti uspomene i spriječiti neprijatna sjećanja iz prošlosti koja nas proganjaju?! Priroda je ljudski mozak obdarila mogućnošću da svjesno izbriše uznemirujuća sjećanja, što će donijeti nove mogućnosti u liječenju depresije i anksioznosti, koje nameće savremeni način života. U starom Rimu, na jednom tornju postojao je sat, iznad koga je pisalo: „Horas non numero serenas“, što u prevodu znači „ne brojim časove osim vedre“. U prenosnom značenju: za mene važe samo vedri dani, vedro raspoloženje.

Postavlja se pitanje da li postoji nada da zaboravimo neprijatne scene iz prošlosti? Nauka kaže da ta vještina najviše zavisi od ličnosti, karakternih osobina i vaspitanja. Sjećanja su ono što nas čini onakvim kakvi smo i omogućavaju nam da shvatimo da je to dio našeg identiteta od koga ne treba bježati. Naime, brisanje prijatnih sjećanja ili trauma iz prošlosti mijenja naš identitet, jer sve što mi jesmo zapisano je u našim sjećanjima.

Jedan od datuma koji je neizbrisiv u mojim sjećanjima je 9. maj 1945.godine u Nikšiću! Tog dana pozvao me je stric, protojerej, da predveče dođem u hram Sv. Vasilija Ostroškog. Okupilo se nas 16 od kojih su neki bili stalni crkvenjaci. Među njima bio je korpulenti dvometraš Ivo Kecojević. Počeli smo da zvonimo u osam sati naveče, čini mi se do podne sjutradan. Te noći harmonija zvona sa hrama Sv. Vasilija Ostroškog u Nikšiću nikad nije bila ljepša. Što se više tonulo u noć, zvonjava je bila sve ljepša.To je bio prvi i poslednji put da su pet zvona sa hrama najljepšom simfonijom odjekivala čitavu noć, a Nikšćani nijesu spavali. Zvona hrama, te noći, oglasila su da je Njemačka kapitulirala i da je rat prestao! To je jedan od najsrećnijih datuma u mojim sjećanjima. Godinu dana ranije, 7.aprila, na Blagovijesti, Englezi su bombardovali Nikšić. Gađali su čak i hram. Jedna bomba pala je nedaleko od hrama u groblje, a druga, pogodila je gimnaziju. Razaranje bombama i ubijanje nedužnih civila nije im bilo dovoljno, nego su u niskim brišućim letovima iz mitraljeza ubijali Nikšićane. Prije podne sa drugom Perom Kavajom, jedincem, brao sam ljubičice na Trebjesi, a poslije podne, metak iz avionskog mitraljeza prosuo mu je mozak. Isti metak odbio se od zida i pogodio njegovu majku u glavu. Od tada sam „zavolio“ Engleze, a ta „ljubav“ i dalje traje. Zločinačka alijansa NATO evocirala mi je neprijatna sjećanja, krajem minulog vijeka ubijajući nevine, čak i djecu!

Deveti maj obilježavan je svake godine na određeni način. Povodom 70 godina od pobjede nad naci-fašizmom, u Moskvi je održana najveća vojna parada u istoriji! Prisustvalo je 27 šefova država, među njima i predsjednici Srbije i Republike Srpske. Bivši predsjednik Crne Gore bojkotovao je poziv da prisustvuje proslavi 70 godina od pobjede nad fašizmom... Pored toga, biće upamćen po svojoj zaostavštini državnika; ostavio je „dva nova slova i jednog raspopa“. Da apsurd bude veći, nikad nije napisao nijednu riječ sa ta dva „nova slova“, niti odslušao molitvu raspopa“!

I ovogodišnji 9. maj okarakterisala su tri događaja: velika vojna parada u Moskvi, demonstracija novog naoružanja i sile Rusije, vojna parada u Nišu, gdje je prikazana obnova srpske vojske i modernog naoružanja i 9. maj u Podgorici koji će biti upamćen po šestočasovnom sutkinjinom čitanju, po izricanju presude i po udaranju temelja novom „bratstvu i jedinstvu” podijeljenih Crnogoraca! Ova presuda „teroristima,“ organizatorima „državnog udara“ značajna je kako sa aspekta pravne nauke, tako i po izrečenim presudama. Dobili smo novog Asanža, oličenog u Branki Milić, koja je još uvijek u ambasadi Srbije u Podgorici, a s aspekta djela koje joj se pripisuje kazna od 3 godine robije isuviše je blaga, s obzirom na „njene ambicije“; da je željela da odigra ulogu Gavrila Principa! Kao „otežavajuća okolnost“ treba joj se uzeti u obzir da je svojim „nedjelom“ mogla izazvati i Treći svjetski rat!

Deveti maj kao slavni datum je u stvari dan proslave velike pobjede nad osovinom Rim- Berlin-Tokio. Ovih dana rodila se nova osovina: Podgorica-Priština –Skoplje! Šta će ona donijeti u budućnosti, postavljaju se brojna pitanja!? Da li će mali Stoltenberg o „jadu zabaviti“ velikog Putina i moćnu Rusiju, naravno, i uz pomoć crnogorske vojske!? Ako to nijesu mogli Napoleon, Musolini i Hitler, možda će to „ostvariti“ tri državnika nove osovine, kao čudo neviđeno, koje se učestalo dešava na ovim prostorima.

Predsjednica Vlade Srbije, Ana Brnabić, postaje sve popularnija, jer je dokazala da je hrabrija i otvorenija od mnogih političara u Srbiji. Ona je izjavila da su prištinski lideri došli iz šume i da se zbog toga neće izvinjavati ratnim zločincima! Predsjednica Vlade Srbija donekle je u pravu. U šumi vladaju zakoni prirode. Životinje ne vade jedna drugoj organe, niti njima trguju. Na Kosovu je usahnula vladavina prava nasiljem nad Srbima.

---