Sve ide po planu – i sve ide naopako! To je najkraći izvještaj iz Crne Gore. Lako je meni - tu sam, i nijesam tu, kako bi rekao Vasko Popa. Koji je formalno bio komunista, a stvarno živio pjesničku religiju. Skoro - pjesničko-pravoslavnu. Po tom pitanju sličan je bio i Andrić. Dolazio je na sjednice partijskog komiteta, ali usta nije otvarao. A odriješio je usta balkanskog inferna. Koga ni komunizam nije mogao da dovede u red. Naprotiv – dovodeći ga u red, umnožio je pakao koji i danas bunca iz balkanske duše. Sad ga sređuju komunistički mutanti u liku naših lidera, koji hoće da mu ugrade vještački korijen. Crnogorci, naravno, ne mogu da ne budu prvi. Brzi na zlo, a laki pod kapu.

Lako je meni, iako imam najteži posao. Moram da postavljam sve na svoje mjesto, da mi mozak ne bi otišao po dolini. Lako je onima koji nose tuđu glavu. Još je lakše onima, koji nose tuđu glavu, a umisle da nose svoju, kao crnogorski Porošenko Đukanović. Još mogu da se zore s tuđom glavom kao sa svojom. Najlakše je vladati onima koji nose tuđu tikvu kao svoju glavu. Lako je njima, jer i ne znaju šta to znači nositi svoju glavu, govoriti svoje riječi, ići svojim putem. Kad bi nešto od nekoga čuli na tu tešku temu, odmah bi rekli- to je ta srpska mitologija i mitomanija. Mitomanija je zamalo uništila i Crnu Goru i Crnogorce, kliče Porošenko. Da nas Amerika ne osvijesti, još bismo živjeli u kosovskom mitu. Citirali Njegoša koji je izmislio Miloša Obilića, da sudi svijetu. Da nas Amerika ne lupi po mozgu, još bismo mislili da su crnogorski krši prijesto svijeta i orlova krilaša. Tako govore crnogorski tikvani.

Zato, dragi prijatelju, moram ti se ispovijediti: prezirem vlast iz dna duše. Oni su ti o kojima sam ti dosad govorio: nose tuđu glavu kao svoju, i našu kuću razaraju kao tuđu. Po modelu Porošenka i Ukrajine. Hoće čak da uđu u pravoslavne crkve, i da narede sveštenicima da se mole za crnogorsku vlast, a da izgone Boga iz crkve. Njihovi učitelji su izgonili narod iz crkve, ubijali popove, vladike, rođenu braću, misleći da stvaraju novu zemlju, i nove zvijezde. Govorili su: u srednjovjekovnim crkvama nema niko i ništa osim vjekovnih zabluda, kojima je narod držan u neznanju i van svijeta. Njihovi potomci, današnji mutanti i hibridi kažu - pošto su se u crkvu opet vratili sveštenici, i narod, treba samo da im naredimo, da se mole našim vladarima, a ne nevidljivim bogovima i svecima. Ko će da se tako moli, davaćemo mu državnu platu, ko neće dobiće državne batine, zatvore i naše gole otoke.

Njihovi su očevi pobili pola naroda, zatrpali ih u jame, i nikom nijesu odgovarali, a njihovi potomci kažu - sve su oni dobro uradili, mi treba da dokrajčimo ove koji nam to pamte, i nabijaju na nos. Pošto zatucani narod ne može bez crkve, obučićemo državne činovnike za crnogorske sveštenike i tutnuti im u ruke novi američko-crnogorski manifest, da se mole za ovu vlast, Ameriku i NATO, a koji neće - istjeraćemo ih iz naše državne crkve, pa neka idu u pećine, kao prvi hrišćani, i fanatici. Ni Bog ovom narodu ne može ugoditi, a mi se nijesmo dokopali vlasti, da bismo ugađali neznavenom narodu – nego ko nas sluša, bićemo mu dragi Bog, a ko ne sluša – Bog i batina.

(Autor je književnik)

---