-Piše: Mirjana Jančovska

Nedjelja je dan za crkvu, reče neki od narodnih poslanika, raspravljajući o Zakonu o radu. Divno. Nakon što su nam uništili sve, a gole živote privatizovali, evo sjetiše se da bi bilo lijepo da poštenog radnika nagrade slobodnim danom. Naravno, ni to, što bi rekli naši stari, bez gusala neće proći.

Boreći se tako za slobodan dan, pade im na um da nam daju nedjelju, ali da oduzmu crkvu. Iživljavanje se nastavlja. Obruč se steže. Opet se nameće ono čuveno pitanje: „čija je NAŠA crkva”?

Ko polaže pravo na crkvenu imovinu, pitaju se oni koji nemaju odgovor kada se njima postavi pitanje odakle im imovina koju posjeduju, kako su je stekli i čijim novcem platili?

Pitanje vlašnistva nad imovinom SPC rješavaće se u skladu s pravnim poretkom i zakonima države, ali doći će i dan kada će se na dnevnom redu naći i pitanje porijekla njihove imovine.

Silom na sramotu, pokušavaju da se bave i direktno zadiru u uređivanje crkvenih pitanja, kršeći ustavno načelo odvojenosti crkve od države, svjesno izazivajući i šireći podjele, vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju.

Srbi su bez posla, obespravljeni i gladni, oduzima im se jezik, brani im se pismo, osporavaju im se identitet, kultura i tradicija, pa sad na najpodmukliji način udaraju i na srpsku crkvu, s namjerom da NVO „CPC” pretvore u regularnu autokefalnu crkvu.

Po kojoj logici tražite da vam pripadne manastir Ostrog, koji je oduvijek bio srpski i pripadao Zahumsko-hercegovackoj eparhiji?!

Tako nešto moglo bi pasti na um ne samo samozvanom „mitropolitu” NVO „CPC”, koji na službi okupi jedva desetak sljedbenika, već možda i priopadnicima nekih sekti… Ali, borili su se Srbi i sa silnijim neprijateljima, pa će izaći na kraj i sa domaćim izdajnicima.

Ono što bi možda bilo najrealnije, kad već nećemo da idemo naprijed, dajte da se onda vratimo unazad, na period kad su postojale neke druge granice, pa da opet budemo ono što smo bili, što su nam bili preci, Srbi-Hercegovci.

Ako je ikada u istoriji Crne Gore počinjena nepravda, onda se ona ogleda u njenoj vlasti. Suštinski, najveća istorijska nepravda je u stvari njen „prvak”, Jugosloven, Srbin, Crnogorac, predsjednik, premijer, a evo i patrijarh u pokušaju.

Zato, u pamet se, narode, ovo je poslednja linija odbrane i naš jedini prioritet u ovom momentu!

Ne smijemo više pristati ni na jedno jedino poniženje! Stanimo u odbranu crkve, da nas se ne stide ni preci ni potomci!

Saberimo se o Trojičindanu u što većem broju i pokažimo jednom da nas nije strah i da nas ništa više neće uplašiti!

Ne dozvolimo da naše ćutanje bude i naše stradanje!

Kakvi su „oni”, to dobro znamo, jer ih tri decenije nosimo na grbači, a, kakvi smo mi, to ćemo vidjeti u subotu, 15.juna, na molitvenom saboru za spasenje nas i naše crkve!

Kakvi budemo tada, bićemo takvi dovijeka!

---