-Piše: Borivoje Ćetković

Predsjednik Srbije mora priznati da je njegova politika pomirljivosti, strpljenja i tolerancije, kojom se toliko hvališe, doživjela neuspjeh budući da se u Prištini, odnosno tamo gdje se umjesto nje odlučuje, vodi politika kontinuiranog, povremenog nasilja nad Srbima na Kosovu. Cilj je jasan: treba stvoriti etnički čisto Kosovo -Srbija nema čemu da se nada od EU. Velika nemoć Brisela vidjela se i prilikom posjete Johanesa Hana Prištini -albanske vlasti nijesu htjele ni da čuju za ukidanje protivpravno uvedenih taksi. Srbija je ucjenjivana: sve dok Beograd ne prizna kosovsku nezavisnost, nema ukidanja taksi. Pa to nije bilo nigdje da Vašington, NATO i Brisel otmu ratom 15 odsto teritorije jedne zemlje (po strani što je riječ i o duhovnoj vertikali jednog naroda), dovedu na vlast pripadnike terorističke organizacije, ratne zločince i natjeraju srpsko rukovodstvo da mora s njima pregovarati o sopstvenoj otetoj teritoriji?

Državni vrh Srbije se čudi da se Brisel nije oglašavao nakon uvođenje taksi Srbiji i BiH, a nije reagovao ni kada su u Prištini najavili da će formirati vojsku, suprotno čak i sopstvenom ustavu, svim dogovorima sa NATO-om i, bar javno, proklamovanim željama velikih sila. Čuđenju, naravno, nema mjesta. Dvadeset država EU protivpravno je priznalo nezavisnost Kosova, protivpravno je poslalo misiju Euleks i ponudili su Srbiji Sporazum o stabilizaciji, kojim se ne garantuje njena teritorijalna cjelovitost.

Briselski sporazum Albanci ne poštuju- neće više ni da čuju za formiranjr zajednice srpskih opština. A potpisali su ga Tači, Dačić i u ime EU Ketrin Ešton, šefica diplomatije EU.

I danas Albanci na Kosmetu uživaju punu podršku Brisela, Londona, Berlina i Vašingtona. Zveckaju oružjem, vode politiku svršenog čina, opredijeljeni za dalju radikalizaciju odnosa sa Beogradom. Hoće da natjeraju Srbiju da prizna Kosovo.

Albanci su imali i dalje imaju neku vrstu prećutne podrške Zapada. KFOR nije statusno neutralan, radi kako mu narede iz komandi NATO-a koji takođe podržava albanske secesioniste. Ni EU i Amerika nijesu statusno neutralne – priznale su Kosovo.

Najnovija akcija zauzimanja sjevera Kosmeta, kada su tukli i prebijali sve (invalide, djecu, žene i starce), imala je samo jedan cilj: zastrašivanje i progon Srba.

Akciju su izvele ROSI i FIT specijalne jedinice kosovskih policijskih snaga koje su prethodnih nekoliko mjeseci djelovale na sličan način, budući da su sprovele upad na Gazivode, upad u pojedine opštine sjevera Kosova, ali i učestvovale u hapšenju Srba među kojima je bio i diriktor Kancelarije za KiM Marko Đurić.

Specijalna jedinica kosovske policije ROSU korijene vuče iz 1999. godine, kada je na Kosovo stigla Civilna policija UNMIK- a (CIVPOL), s ciljem da obuči lokalne policijske snage. Buduće specijalce su predvodili i obučavali eksperti iz SAD, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Turske. FIT je takođe elitna jedinica, vatreno krštenje je imala prilikom hapšenja Marka Đurića. Mnogi spekulišu da je ova formacija bila preteča tzv. vojske Kosova.

Kako Srbija da odgovori na albansku agresiju zauzimanja sjevera Kosova? Da li je dovoljna mjera stavljanja vojske i policije u stanje borbene gotovosti? To, dakako, nije dovoljno. Često podizanje nivoa borbene gotovosti (do sada četiri puta) nije imalo efekta, jer albanski teroristi, poslušnici Zapada, razumiju samo jedan jezik- jezik sile. Jezik kojim govori Vučić njih ne zabrinjava. Iskusni vojni vetrerani su u pravu: samo demonstracijom sile Srbija će odvratiti Tačija, Haradinaja i ostalu družinu od toga da vojno- policijskim snagama vrše povremene pogrome nad srpskim stanovništvom sjevernog Kosova. To je, na žalost, i jedini način da se spriječi oružani sukob. Iskustvo Sjeverne Koreje (za sada i Venecuele) s Amerikom upućuje na takav zaključak.

---