-Piše: Milan Mišić

Donald Tramp je prošle nedjelje, mitingom u Orlandu, Florida, zvanično započeo kampanju za osvajanje drugog predsjedničkog mandata, što nije iznenađenje, jer je, kako su to proteklih dana isticali američki mediji, formulare za to popunio već sjutradan po useljenju u Bijelu kuću, u januaru 2017. Za svaki slučaj, da ne zaboravi.

Rivalski tabor, Demokratska partija, zvaničan proces odabira svog čovjeka koji će Trampu izaći na crtu, počinje iduće nedjelje takođe na Floridi, prvom od serije televizijskih debata među pretendentima. Na startu demokrata je dosad neviđena gužva: u predizborni maraton ulaze čak 23 političara, među njima i šest žena.

Tramp je dakle započeo još jedan krug i glavna dilema je da li će Amerikancima biti dovoljan samo jedan mandat jednog od najkontroverznijih predsjednika među 45. koje je dosad imala, ili su voljni da ih predvodi još četiri godine.

U predstojećem političkom spektaklu čije je finale 3. novembra 2020, Tramp ima važan adut: pravilo je da je predsjednik koji traži reizbor uvijek u prednosti nad izazivačem.

Tramp se u Orlandu busao u grudi kako je za dvije i po godine uradio više nego bilo koji prethodnik, kao i da je od strane medija, „proizvođača lažnih vijesti” i „neprijatelja naroda”, napadan takođe više nego svi prije njega.

Sebi u zasluge pripisao je dobro stanje ekonomije i činjenicu da je nezaposlenost na teoretskom minimumu (mada je sve to uglavnom naslijedio od prethodnika, Baraka Obame), najavio da će protjerati milione ilegalnih imigranata, svakako izgraditi onaj zid na granici sa Meksikom i „isušiti vašingtonsku močvaru”.

Na prvi pogled, osvajanje drugog mandata Trampu bi trebalo da bude lakše od prvog: više nije autsajder kao što je bio 2016. Predsjedničku nominaciju je tada osvojio uprkos protivljenju Republikanske partije, dok je danas ona u cjelosti njegov servis. I dalje uživa podršku glavnine birača koji su za njega glasali i prvi put, ne mora da brine za kampanjske fondove, a znatnu prednost daje mu i okolnost da će ovoga puta demokrate biti oni koji će čitavu godinu potrošiti u žestokim unutrašnjim borbama za nominaciju.

Na izbornim terazijama je međutim i mnogo toga što mu ne ide u prilog. Prije svega, to što je „pročitan”: ako je 2016. bio novo lice, danas to svakako nije.

Valja se podsjetiti da je 2016. Tramp pobijedio zahvaljujući samo oko 80.000 glasova osvojenih u tri ključne države, kao i da je Hilari Klinton ukupno dobila čak tri miliona glasova više.

Tramp je jedini predsjednik koji u reizbor ulazi a da mu rejting – procenat Amerikanaca koji smatraju da dobro obavlja svoj posao – nikad nije dobacio do 50 odsto.

Aktuelna predizborna sondiranja pokazuju da za potencijalnim demokratskim kandidatima ozbiljno zaostaje upravo u pomenutim državama u kojima je 2016. napravio iznenađenje.

Dug je, međutim, put do izbornog dana i mogući su zaokreti svake vrste. Prekjuče zamalo nije započeo rat sa Iranom koji mu svakako ne bi bio predizborni adut. A tek treba da se vidi da li će se bez štete izvući iz trgovinskog konflikta sa Kinom, svađe sa evropskim saveznicima…

Glavna dileme je, međutim, da li će uspjeti da biračima proda ista obećanja – dva puta.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik,,Politike')

---