-Piše: Ranko Jovović
Ovakva Crna Gora rođena je okupatorskom pobjedom
Josipa Broza - mada ta majka je bila kami ljudskija od ove današnje njene ćerke kukavičke Crne Gore
Đukanovića, Kilibarde, Tačija, Mesića, Tuđmana... i sličnih, što evo se krste pred Mirašem...
Sad ovaj - onaj Đukanović, hranjen i uhranjen
Titovom ideologijom, osmjelio se, pa i on po ugledu na svoga učitelja...
Sad je, po pameti i aveti predsjednika ovakve kuse Crne Gore, taj Miraš nada i sreća originalnog crnogorskog hrišćanstva, slobodarskog, titoističkog, jamarskog... Još blebeću članovi te organizacije da su oni reformatori hrišćanstva i da je to spasenije za crnogorske hrišćane - komunjare koji ne vjeruju u Hristovu žrtvu Bogočovjeka, nego u Hrista radnika i borca protiv srpskog nacionalizma na čelu sa mitropolitom
Amfilohijem i antikomunističkim narodom srpskim.
Ovi crveni hrišćani su
Staljinova čeljad na čelu sa
Mirašem Dedeićem...
Ima još takvih u društvu predsjednika Đukanovića. I onaj
Stanišić prijeti Crkvi
Petrovića, ne manje no Miraš i Milo. Istina, Milo samo za Ameriku diže zastavu i pjeva, a to da je Miraš nije siguran... Da je Miraš ispred njega - ne voli Milo.
Važno je, veli Milo, da ćemo opustošiti plemićku Crkvu Nemanjića, a naročito antimarksista Petrovića i vojvodsku Amfilohija Radovića.
Nije to, Milo, tvoje neznanje - to je crkva srpskog roda i po duhu i po moralu - to je sveta kuća koju tvoja titoistička narav jedva da vidi - ti si, o, Đukanoviću, slijep za tu vjeru, za razliku od tvojih predaka... Stidi se, intimusu Tačija, i Tačijevih zlodjela...
Mani se Crkve koju su pleli i ispleli najbolji među nama - od vladika Petrovića do svetomučenika Amfilohija... do naših dana. I pripazi se naše muke, pripazi se - budi čovjek koji misli. Budi malo čovjek od istine i duše - budi malo sin svojih što su zidajući crkve zidali i etiku i naciju, srpskih, mudrih Petrovića...
Nijesi ti Brozov sin, jadan ne bio.
Vidiš li, jadan, predsjedniče
Miška Vukovića i onoga ministra
Boškovića - da će te sahraniti te sluge ka' ništa...
Ostavi se bombardovanja naše slavne Crkve, ostavi te primitivne, te neljude da se dave u svojoj mržnji.
Neka nevjernici zidaju po šumama i dolinama gdje im je milo, ali da ne diraju svojim poganskim prstima naše mukom stečeno Hristovo imanje, Crkvu.
Crna Gora je Hristova crkva.
Crna Gora je dom poštenog, siromašnog svijeta. Crna Gora je bogata duhom i moralom... Samo vi što dalje vaše prljave ruke od naše muke.
Pokajte se, pokajte se... vratite se svojoj braći, što ruku pružaju svakome stvoru koji se istinski kaje i brati sa ČOVJEKOM.
(Autor je pjesnik)
)){kind=small}
