-Piše: Ranko Nikičin Bulatović
Blago zemlji i narodu iz kojeg je ponikao
Momir Savov Bulatović, a danas kuku i lele korotnicima
Sofiji, Nadi, Nini i
Draganu.
Blago našem i vašem visokopreosveštenstvu gospodinu
Amfilohiju što će pod mitronosnom kapom opojati još jednog novog Božjeg mučenika, a teško meni što me porodica izdvojila za krupnu i žalosnu riječ nad blistavim odrom do juče mnogo življega od mene. To ne mogu i ne umijem jer mi se čini da me još uvijek gleda i vidi, a pred njim o njemu do sada nisam smio govoriti. To će mi od sada biti lakše. Iz Zadarske luke u kojem mu se rano dogodio- život je rano prenio u zavičajnu luku Raći u kojoj je poslednjih godina uzimao želju od svijeta i kojoj se kao jednoj od otmenijih prijestonica kučkih brda, u podne svog života bez povratka vraća. Hitnom pozivu srca se odazvao tamo gdje nikad niko nije zakasnio. Odlazak takvih pravednika na tako veliki put nije smrt nego pogibija i opštenarodni izgub. Reći ću i ono što mi on ne bi dao da kažem i što možda nije moje da kažem. Viteški je stajao na najtežim mjestima u najtežim vremenima i na čelu beskrajnih kolona mučenika i stradalnika primio vijenac zaslužnika odabranih glava gdje su svi mogli stati na jednoj, a Momir Bulatović na drugoj strani. Ono što nas običaji- kao najstariji zakoni uče je da zahvalnost ne ide na ruku nego na humku, a neće to mimoići ni njega. U tužnoj zemlji njegovi Raći su danas najtužniji, a njegovi najmiliji najskamenjeniji. Nema te zemlje ni kamene kolijevke koja može zagrnuti ono čega je imao mnogo više i od godina koje je brojao. Sve je sebi pripremio, i šta treba i šta mu se mora reći. Ništa mu ovih dana nije zaboravljeno. Braće je imao mnogo više nego što mu ih je majka rodila. Ko god ga je sreo, u njemu je našao druga i prijatelja. Bio je satkan od neke urođene otmenosti koja je svakog ozarila i ugrijala, koja nije umrla i koju danas nećemo sahraniti. Za groblje je lako. Pojavom je ukrašavao svaku stopu zemlje na koju je zgazio, a mogao bi ukrasiti i svaki dvor. Njegovim odlaskom otišao je najveći iz garde otmenim čovještvom ordenovanih državnika i zaćutao dobar dio ekonomske nauke, njegove raskošne profesionalne zavičajnosti. Ni tu mu mnogi nisu bili ni do koljena. Ne zna se da li je bio umniji ili kičmeniji, rječitiji ili mudrovitiji, pismeniji ili duhovitiji, karakterniji ili prirodniji, viteškijeg duha ili slavnijeg imena i prezimena. Bio je ljudina od glave do pete. Njemu na čast, porodici na ponos. Takvih više nema.
Koliko se
Bošku bio uželio, čudo je koliko je zatrajao. Danas će im najmilije biti. Laka mu duga noć...
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
