„Nećete valjda da upropastimo ljudima odmore”, kontrirao je 80-ih godina socijalistički premijer Grčke Andreas Papandreu kada su savjetnici pokušavali da ga privole na prijevremene izbore usred ljeta. Današnji ljevičarski premijer Aleksis Cipras odbacio je ovu staru političku mudrost i pozvao na održavanje izbora u jeku ljetnjih odmora.

Više od 40 odsto Grka nije izašlo na birališta, a Cipras i njegova vladajuća partija Siriza nisu ponovo izabrani. Sa jasnom većinom glasova i paralmentarnom većinom pobjedu je u nedjelju u Grčkoj osvojila konzervativna Nova demokratija, Kirijakosa Micotakisa.

No, ne može se samo ljetnjoj vrućini pripisati promjena vlasti. Birači u krizama uzdrmanoj zemlji nemaju više iluzija i sigurno znaju da je povratak u vrijeme prije krize nemoguć. Ciprasa je 2015. izabrala većina Grka, jer je najavio da će „pocijepati” programe štednje za bankrotiranu zemlju i da će finansijskim tržištima nametnuti svoju volju. Umjesto toga, nakon tri referenduma za godinu dana, on je sa kreditorima dogovorio treći paket mjera i nastavio sa politikom štednje svog prethodnika. Ljevičarska revolucija se pretvorila u socijaldemokratsko rješavanje krize.

Ipak se Ciprasova vlada održala najduže od kada je 2010. Grčka prvi put zatražila pomoć svojih partnera, jer više nije mogla da se refinansira na tržištima. Tokom vladavine Sirize, Grčka se vratila na lagani put privrednog rasta, a treći i poslednji paket mjera štednje okončan je, kako se i očekivalo, u ljeto 2018. Atina se sada ponovo može refinansirati, izgradila je i mali finansijski suficit i profitira od turizma koji doživljava pravi bum.

Stoga Krijakos Micotakis, jedan prevashodno umjereni političar, ne preuzima vlast u zemlji koja je na ivici ponora. No, uprkos tome, ogromna su očekivanja od izdanka stare političke dinastije. Grčka je još uvijek pod budnim okom kreditora i trebalo bi da ostvari mnogo veći privredni rast kako bi sledeće godine ostvarila dogovoreni suficit. Nezaposlenost je opala sa 26 na 18 procenata, ali je to i dalje najveća stopa u cijeloj Evropskoj uniji. Zemlji su hitno potrebne investicije, koje Siriza nije uspjela da pokrene zbog svoje averzije prema privatnom sektoru. Nova demokratija - kao jedna od partija koja snosi glavnu krivicu za grčku krizu - mora sada da se dokaže kao partija svjesna svoje odgovornosti.

Zbog toga neće da dira najveća Ciprasova dostignuća, poput sporazuma sa Sjevernom Makedonijom nakon višedecenijskog anahronističkog spora oko imena susjedne zemlje. Micotakis je više puta kritikovao sporazum i najavljivao kako bi o nekim njegovim djelovima volio da pregovara. Ali, on to neće uraditi. Jer, sa malo više patriotizma nego što je potrebno, mogao bi doduše da privuče „etnički orijentisane” birače, ali bi time kod međunarodne zajednice samo izazvao odbojnost.

www.dw.com

---