- Piše: Čedomir Antić

Lijepo je budući prvooptuženi Milo Đukanović (ja sam siguran zvijezda milenijuma, na jednom budućem, međunarodnom sudskom procesu za organizovani kriminal) rekao. Kada su ga krajem prošle godine pitali u vezi zabrane ulaska nama četvrotici građana Srbije u zemlju koja je više puta najavljena a potom i izrečena, kako za tako nešto nije bilo potrebe jer su nam time samo dali platformu i govornicu. Nije to moglo da se se objasni mladim a sijedim snagama koje se guraju da diktatora posle svega tri decenije vlasti istisnu i zamijene. Mislili su da se tako pokazuje moć. Bili su uvjereni da će bez jednog pjesnika, jednog pravnika i dvojice istoričara propasti veličanstvena proslava godišnjice oslobođenja i demokratizacije Crne Gore iz 1918. godine. Mislili su da je nacionalna sentenarija srpskog naroda isto što i neka njihova švercerska kombinacija. Da će propasti bez dolaska El Čapa i Eskobara. Prevarili su se. Čuvajući se dalje i veće bruke, a po savjetu vođe, primijenili su stari trik. Pravili su se da se ništa nije dogodilo. Uprkos izjavama predstavnika režima, komentarima samog Đukanovića, činjenici da su profesora Dejana Mirovića spriječili da uđe na teritoriju Crne Gore gdje mu živi majka, bez obzira na tošto je o tome na konferenciji za štampu govorio Aleksandar Vučić... sada ispada da se ništa nije dogodilo i da je sve to bio jedan privid. Umislili smo sve to, mi ludi nacionalisti. Vlast Crne Gore, jeste jednom od nas, ne kaže ministar policije ko je u pitanju, bila privremeno zabranila ulazak ali zbog bezbjednosti - građana i njegove. Naravno, riječ je o staroj taktici. Tako su se pitali i o učešću u ratu, tvrdeći da su prema Dubrovniku sve bili srpski okupatori na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Prave se blesavi i za ono protjerivanje izbjeglih Bošnjaka i njihovu predaju vlastima Republike Srpske, koja je neke od njih bila i mobilisala u svoju vojsku. Tako su blago dementni i kad je riječ o raznim kriminalnim aktivnostima, političkim ubistvima, falsifikovanju izbora, nacionalnom identitetu - ličnom i predačkom...

Samo, svijet nisu siromašni i višestruko ucijenjeni birači. Jednog dana, a izgleda da je on blizu, nestaće resurs prodaje, odricanja i izdaje. Neće imati više šta da se založi kako bi se od velikih sila kupili dan i parče vlasti. Neki budući, objektivni, možda međunarodni sud, nije nadgrobni spomenik, pa da nedostojni unuk tamo krivotvori djeda.

Drago mi je što je crnogorska država - falsifikovana na legitimnim ciljevima i istinskim tradicijama u korist grupe bezakonika - ostala poražena od nas četvorice pojedinaca. Bila mi je čast što su me prepoznali kao svog neprijatelja. Zadovoljstvo mi je bilo da čitam i gledam kako mucaju, štucaju i bježe kao zečevi od novinara i svakog pitanja. Čekali su ljeto, ostavili su to beznačajnom političaru, nisu smjeli da nam izgovore imena niti da kažu išta smisleno.

To je samo jedan u nizu poraza režima Mila Đukanovića i DPS-a. Prestario je i, bez obzira na podršku koju takvi režimi uvijek uživaju kod SAD i Britanije i uprkos činjenici da je Moskva još davne 2006. sve radila kako bi kompenzaciju našla na drugoj strani, stabilnost nije došla. Šta misli tiranin Đukanović, koliko je zabrana najvećem živom pjesniku iz Crne Gore da uđe na njenu zemlju uticala na propast turističke sezone? Sve je prazno, tokom proteklih dvadeset godina nikada nije bilo gore. Nismo zvali na bojkot jer u Crnoj Gori više od polovine stanovništva čine Srbi ili oni koji ne uništavaju nadgrobne ploče predaka-srpskih junaka... Meni je u interesu da moj narod živi što bolje. Crnogorska vlast je zato sama kriva za ovaj novi privredni neuspjeh.

Posle trideset godina, postavlja se pitanje, imaju li građani Crne Gore uopšte mogućnost da ostvare svoja demokratska prava? Istraživanja javnog mnenja pokazuju da je Mitropolija crnogorsko-primorska i dalje najuglednija i najpopularnija ustanova u crnogorskom društvu. Posle godina državne kampanje, sekta Miraša Dedeića i dalje je krajnje nepopularna. Đukanović možda misli kao mu je sve prošlo do sada, pa će i otimanje srpske crkve, međutim, uvijek i za sve postoji poslednji put. Vrtoglavi plad popularnosti DPS-a predstavlja znak za uzbunu.

Mene ne zanimaju razna poigravanja Đukanovićevog režima. Sve ima svoj početak i kraj, pa i on. Uzroci su važni. Pored njih, ostaje nasleđe - osim zla i korupcije taj režim nije ostavio ništa.

Možda ću doći u Crnu Goru i prije nego što sam mislio i nadao se, ali svakako ću doći i sa Slobodom - kada tiraninu bude došao kraj. Siguran sam da balkanski Gadafi neće imati sudbinu svog afričkog kolege, uvjeren sam da mu se smiješi sudbina Erika Honekera. Biće izopšteni i prezreni ostarjeli zlikovac. Ono što je sigurno - i Erik i Muamer bili su čestitiji, hrabriji i bolji ljudi od njega.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---