- Piše: Ilija Malović

Bijela kuga je popularan naziv za efekat smanjenja populacije zbog nedovoljnog priraštaja stanovništva, odnosno za slučaj kada je na jednom prostoru mortalitet veći od nataliteta. Ovaj fenomen je najprisutniji u visokorazvijenim zemljama, ali je interesantno da i zemlje sa slabom ekonomskom pozicijom počinju da pate od bijele kuge. Kada je o Crnoj Gori riječ, kako govore poslednji podaci, situacija postaje alarmantna. Čitave varošice su na rubu nestanka, a seoska područja su bez ikakve perspektive za svoje podmlađivanje.

Dok vlast stvara privid društvenog progresa, koristeći medijski i svaki drugi monopol, dok se priča o razvoju, napretku, liderstvu, očigledno je da se Crna Gora prazni. Ovo pokazuju zvanični podaci Uprave za statistiku, prema kojima je Crna Gora za prva četiri mjeseca 2019. godine imala vitalni indeks minus 212, što znači da je toliko ljudi više umrlo, nego što je rođeno. U Crnoj Gori je prošle godine negativan prirodni priraštaj zabilježen u čak 15 opština, i to uglavnom u gradovima na sjeveru države da bi se u prvoj polovini ove godine u 18 crnogorskih gradova više umiralo nego rađalo. Takođe, povećano je i iseljavanje stanovništva u reproduktivnom dobu.

Da budemo jasni, iseljavanje stanovništva je bila jedna od odlika Crne Gore kroz čitav devetnaesti i dvadeseti vijek, ali uvijek je bilo stanovništva koje je ostajalo, prirodni priraštaj je bio visok, život se nije gasio. Visok prirodni priraštaj spasavao je Crnu Goru od nestajanja kroz vjekove za koje su bile karakteristične velike migracije stanovništva, kao i velike ljudske žrtve u oslobodilačkim ratovima. Danas, podaci pokazuju, Crna Gora drastično stari, gradovi se prazne, a sela su opustjela.

Razlozi za širenje bijele kuge prije svega su ekonomski, ali tiču se i društvenih vrijednosti koje se promovišu kao nacionalni kanon. Ekonomski razlozi koji nepovoljno utiču na odluku o rađanju su male plate, hronična nezaposlenost, nepostojanje elementarne ekonomske sigurnosti, rad na crno, stanje u kome je većina građana ekonomski zavisna od države kroz programe socijalne pomoći, milostinje i kredita. Partijska patronaža i klijentizam lišavaju pojedince ekonomskog i društvenog samopouzdanja i pretvaraju ga u izdržavano lice koje nije sposobno da se brine ni o sebi, a kamoli o potomstvu.

Ako objektivno pogledate, Crna Gora je prostor gdje cvjeta ekonomska letargija, a tada porodični život prelazi u drugi ili treći plan. Sociolozi bi rekli da je Crna Gora društvo sa visokom anemičnošću koja se ogleda u sveprisutnom nedostatku jasnih društvenih normi i vrijednosti, u neodgovornosti i nebrizi vlasti za sve njene građane. U takvim okolnostima reakcija građana je uvijek socijalna i prostorna samoizolacija i nedostatak socijalnog elana neophodnih za formiranje porodice. Ovakva klima ohrabruje i odlazak iz zemlje, pa se mladi dijele na one koji odlaze i one koji pripremaju odlazak. U zemlji gdje većina mladih želi da ode ne postoji spremnost za donošenje važnih životnih odluka, ali ne postoji ni spremnost za političke promjene pošto niko ne želi da se bori za promjene u zemlji koju svakako napušta. Prema podacima koje su objavili svi crnogorski mediji, više od 60.000 građana Crne Gore, mahom mladih i školovanih, napustilo je zemlju od sticanja nezavisnosti 2006. godine. Mladi su uvijek „pulsirajuće srce“ koje diktira društvenu dinamiku, oni su snaga spremna da mijenja. Sama činjenica da jedna te ista partija vlada tri decenije pokazatelj je da ova energija negdje otiče. Kao krajnji rezultat javlja se negativni prirodni priraštaj.

Još jedna bitna determinanta je i neoliberalna ideologija koja se tako nekritički prihvata od strane crnogorske vlasti. Ona se zasniva na individualizmu, ohrabruje egoističke i potrošačke životne stilove, nameće bespoštednu konkurenciju, a glavni kriterijum uspjeha je novac. U takvim okolnostima imati potomstvo postaje socijalni teret koji koči i usporava. Vulgarnim prihvatanjem neoliberalnih dogmi crnogorsko društvo naglo prelazi iz društva kolektivizma zasnovanog na tradiciji, kulturnoj, vjerskoj i jezičkoj solidarnosti, u društvo hiper-individualizma. S ovom promjenom nameće se šema kako treba da živi prosječan stanovnik visokorazvijene države, vizija za čiji se model uzima život na Zapadu. Međutim, Crna Gora nije Monako ni Monte Karlo, ona je ekonomski razorena, identitetski podijeljena, politički hronično nestabilna. Nema ni infrastrukturnih uslova da bi se u njoj glumio visok životni standard. Nema dovoljno škola, vrtića, bolnica, puteva, poslova, pa je onda najčešća reakcija mladih odustajanje od porodice i odlazak u zemlje „kapitalističkog raja“. Ova ideološka šema, s druge strane, nameće i viziju života koji stoji na suprotnom polu, onog koji nije vrijedan življenja. To je život zasnovan na solidarnosti, samoodricanju i empatiji. Kad se ovom dodaju i kriterijumi za prosvećenost i obrazovanost koji su se ustalili, a po kojima se par sa više djece posmatra kao zaostao, primitivan, needukovan, jasno nam je da uz ekonomsku devastaciju dolazi i devastacija nataliteta.

Najgore stanje po pitanju prirodnog priraštaja je u malim mjestima na sjeveru države. Tu nebriga centralne, zajedno sa korumpiranošću lokalne vlasti, ne pruža nikakvu šansu za opstanak stanovništvu. Umjesto ulaganja, otvaranja radnih mjesta i razvoja, ovi regioni su određeni od strane crnogorskih političkih moćnika za područja intenzivne eksploatacije prirodnih dobara. Inače, fenomen eksploatacije regiona od strane lovaca na kapital gdje se područje devastira do neprepoznatljivosti, i gdje se lokalno stanovništo pretvara u nijemog posmatrača sopstvenog propadanja naziva se „prokletstvo resursa“. Bijela kuga i prokletstvo resursa termini su koji, na žalost, opisuju sjever Crne Gore.

Znajući sve ovo nije ni čudo što mladi ne vide svoju budućnost u ovako devastiranim gradovima i selima i što nisu spremni na zasnivanje velike i brojne porodice kao prethodne generacije. Kao da je htjela da se grubo našali sa svojim građanima, vlast je, u svim gradovima koji pate od nedostatka stanovništva postavila bilborde s natpisom: Da je vječna Crna Gora! Ovakva slika mnogo toga objašnjava.

(Autor je sociolog)

---