- Piše: Vladislav Dajković

Vlado Georgiev je jedan od predstavnika generacije pjevača koja je na neki način obilježila moje djetinjstvo. Mi, djeca rođena devedesetih, nismo uhvatili zlatne dane jugoslovenskog rokenrola, ali ni, srećom, „dizel” muziku devedesetih.

Budući da nisam bio sklon ni promjeni frizera, a kamoli muzičkog ukusa, ali i da nisam pokondireno jurcao za zapadnim muzičkim trendovima, ostao sam dosledan domaćoj pop muzici laganih nota. I zaista, Crna Gora iako malo muzičko tržište, imala je i ima šta da ponudi. Ipak, to tržište se u ogromnoj, ako ne i potpunoj mjeri oslanjalo na ono u Srbiji.

Otuda sam i počeo nesvjesno da čitam i pratim muzički put Vlada Georgieva. Uvijek kontra sistema, pa i kontra vlasti, uvijek buntovan, dosledan, hrapave boje glasa, ali i boemskog načina života, priznajem da sam sa pažnjom pratio njegov rad.

No, zašto baš ovakav početak teksta i zašto baš Vlado Georgiev? Jednostavno je: popularni Barba je po ko zna koji put ispao šmeker, ali ovaj put zbog otpjevane pjesme „Tamo daleko” na humanitarnom festivalu u Herceg Novom. I ne samo zbog pjevanja, već i zbog njegovih izjava koje su uslijedile u danima posle tog veličanstvenog koncerta organizovanog od strane „Fondacije Delije”, uz podršku „Mladih za Kosmet”, ali i, razumije se, naše mitropolije.

Uslijedile su krivične prijave zbog „podrivanja ustavnog poretka”, i organizatorima koncerta, ali i na Vladovu adresu zbog pjevanja pomenute pjesme. Odgovor je stigao vrlo brzo: „Sram ih bilo! Pjesma „Tamo daleko” nije nijednim aktom zakona zabranjena, nikoga ne ugrožava niti vrijeđa, sem što veliča hrabrost naših predaka i izaziva posebne emocije. A te emocije nikako nisu niti mogu biti predmet krivičnog prava.”

Ali, kako to obično biva u naopakoj zemlji koju vode naopaki ljudi, državni vrh je taj humanitarni koncert protumačio kao i sve ostalo - naopako. S tim u vezi, SPC je ponovo bila prijetnja po državu, nekoliko hiljada raspoloženih i veselih ljudi su zapravo bili jurišnici na „našu lipu”, a Georgiev kormilar koji je taj brod usmjerio ka santi leda naše tisućljetnje istorije. Ili trinaestogodišnje, svejedno.

S druge strane, ni Crnogorski pokret, ali ni Ministarstvo kulture, nisu reagovali, a pogotovo nisu tužili organizatore događaja „Albanski Alpi”, održanog u Gusinju, a kojeg je posjetio „eminentni” gost, ratni zločinac Kadri Veselji. Stidljivo su reagovali i zbog vijorenja albanskih zastava na događaju organizovanom na Cijevni. Naravno, ni u ludilu ne smijemo praviti paralelu između ova dva događaja, budući da se u Herceg Novom isticala istorijska trobojka – nekadašnja zvanična zastava Crne Gore.

Ipak, bilo kako bilo, humanitarni koncert u Herceg Novom, zajedno sa svom nasmijanom, ali i prkosnom omladinom koja neće da se odrekne svoje kulture, tradicije, crkve, svojih očeva i otaca, dao je vjetar u leđa, dao je nadu da je naša ljubav ipak veća od njihove mržnje. Da je naše pamćenje duže od Milove vlasti. Da je naša vjera nepokolebljivija od njihovog novca.

I zato, najzad, hvala organizatorima, hvala našem mitropolitu, našoj mitropoliji, hvala Vladu Georgievu što i kao regionalno poznata zvijezda nije zaboravio svoje korijene, ali hvala i Njegošu i Svetom Petru što su davno zacrtali put koji slijedimo, i put koji niko nikad neće moći izbrisati, ma koliko se trudio. Jer, kako neko reče: Nije lako biti Srbin, al' prija!