<br />
Jesu li oči sa vidom očnim, nose li te, glavo, kazuju li kuda ćeš, glavo, i sa kime ćeš, glavo, u koji put ćeš doći, a kojim stići? A kad stigneš, glavo, kome se javljaš, šta radiš, glavo, to što ne činiš? Glavo, jesi li stigla oči, nijesi, glavo, nećeš ih nikada stići, daleko, glavo, pođu oči, visoko pođu oči i nećeš, glavo, tamo nikada moći doći. Glavo, je li ti duša gazda, duša te nosi, glavo, duša ti pokazuje kuda ćeš, glavo, sa dušom moraš, glavo, bez duše ne možeš, na put ne možeš, ne možeš ni u kuću ni pred kuću, ne možeš, glavo bez duše ni u kuću, ne možeš, glavo, bez duše ni pred ljude, ni sa ljudima, ne može duša bez čovjeka, glavo, ne može čovjek bez duše, glavo. Duša je, glavo, čovjek. Duša je pjesma i pjevanje. Duša je, glavo, i suza i plač. Duša je, glavo, čovjeka zagrlila i sa njim putuje, sa njim razgovara i odmara, duša čovjeka prati u prvi sat i u zadnji čas. Čovjek nije gazda duši, duša je gazda čovjeka. Ima i duša gazdu, velikog gazdu, koji dušu daje i koji je uzima i od svijeta i od čovjeka. Mala kuća kod malog mozga, glavo, tvoj je gazda, kod velike kuće-ko je glavni gazda za kuću, đe je, glavo, mala i velika kuća, koja je to kuća, đe je ta kuća? Glavo, niko nije mogao vidjeti dušu i niko je ne viđe i neće je ni vidjeti kada dolazi u svijet i kada odlazi iz svijeta i od čovjeka. Duša je mjesto neviđeno i sakriveno, duša je nevidna, i neviđena, nečujna, zna da bude umorna, slomljena, i spokojna. Duša javlja čovjeku đe je mjesto da se nađu i da dođe. Glavo, nikada nijesi znala kada je duša došla k tebi i nećeš ni saznati, kao što i ne znaš kada će poći od tebe i nećeš ni saznati kao što i ne znaš kuda će poći od tebe i nećeš saznati kuda će poći, ko je čeka, đe stiže. Duša nađe svoje mjesto i bez tebe, glavo. Duša nadživi glavu, duša je vječna, glava zna dušu da zamori i duša ide od glave u svoju kuću u veliki dom, u daleku nevidljivu kuću, a glavu ostavi zemaljskom putu.

Glavo i oči te mogu povesti i kuda ne treba, uhvate pogledom svijet, a ne mogu saznati kakav je svijet, vide spoljašnost svijeta i čovjeka, koja bude i lijepa, i lijepo i ljepota glavu povede u nepoznato, u neznaveno. Glavo, oči unutrašnjost svijeta i čovjeka ne mogu prepoznati, ne mogu znati, ni poznati, ni prepoznati svijet sa svijetom i sa čovjekom. Glavo, ne mogu oči imati mjeru. I svijet i čovjek su kao ogledalo imaju sliku i slike, vide oči sliku, vide oči slike, slika je samo pokaznica, ne zna glava šta kriju oči i šta krije ogledalo. Ne zna glava šta krije slika, slika se okreće kod ogledala, ogledalo se okreće kod slike. Oči mogu i da varaju, glavo. Može li glava vjerovati očima, mogu li oči vjerovati glavi? Glavo, oči vide i ne vide svijet, oči gledaju svijet, a ne čuju ga, glavo. Glavo, šta je sa srcem, je li srce podstanar kod tebe, neće biti srce da je gazda prvi za tebe, glavo. Glavo, srce odvede čovjeka i u dobro i u zlo.

Glavo, je li u tvojoj kući jezik gazda, je li jezik gazda čovjeku, je li gazda svijetu? Jezik je otrov, glavo, jezik je melem, glavo. Jezik donosi i dobro i zlo.

Šta ćeš, glavo, s kim ćeš, glavo, kuda ćeš, glavo, s vremenom, glavo, pođi i ostani u vremenu, glavo. Glavo, oči se zatvore. Srce se izgubi... Jezik bude zaleđen... Glavo, i duša će te ostaviti... Glavo, dobićeš kamen za gazdu.

(Autor je pjesnik)

---

” Duša nađe svoje mjesto i bez tebe, glavo. Duša nadživi glavu, duša je vječna, glava zna dušu da zamori i duša ide od glave u svoju kuću u veliki dom, u daleku nevidljivu kuću, a glavu ostavi zemaljskom putu