-Piše: Budimir Vuković
Zaljubljen u svoj lik i djelo, specijalni tužilac je na pres- konferenciji pokazao poznavanje narodne epske poezije, fudbala, medicine i savremene nauke. Skromnošću kojom je sam skenirao svoju ličnost u zemlji kriminala potvrdio je da su pravi ljudi na pravom mjestu. Citirajući
Njegoša, Brkovića i
Mažuranića, on je povezao istorijske ličnosti i osnovane sumnje njihovog praćenja u organizovanosti kriminalnih grupa. Tako sjajan profesionalac naočitog izgleda brani čast ekološke države pred evropskim zvaničnicima. Više likom nego djelom, on odaje utisak sigurnosti našeg pravnog sistema i bezbjednosti svakog građanina.
Uklapajući svoj lik i djelo u epske narodne pjesme, on kao da je došao pravo iz stoičke Grčke i akademski prezentuje svo svoje široko obrazovanje. Poznajući uloge glumaca iz domaćih ratnih filmova, kao akademski građanin on je postao konkurencija frizerskoj akademiji. Kako mi stalno otvaramo nove akademije (za ljepotu, frizersku i dr.) to je naš specijalni tužilac podigao svoj rejting kao eventualni predavač na tim prestižnim akademijama.
Sa jedne pres- konferencije novinari su izašli postiđeni svojim oskudnim obrazovanjem iz poezije, fudbala, medicine, pa i antropologije. „Ja sam vrstan profesionalac“, rekao je i ubjedljivo pokazao zašto se ne pokreću postupci i zašto zastarijevaju, jer nije lako primijeniti evropsku legislativu. Samo svestrano obrazovani profesionalci mogu se snaći u šumi domaćih zadataka.
Naša udarna pesnica protiv organizovanog kriminala vjeruje svom šefu na časnu riječ. „Ne postoje ni udaljene sumnje“, jer sumnja je glavna prepreka religiji, pa i glavnim elitama vlasti.
„Ovo je ovo, i ništa drugo“ citiraju neki
Bećkovića, ali on spada u moderne pisce koje naš specijalni tužilac nije stigao da pročita. Došao pravo iz vremena
Marka Aurelija, a neko bi dodao iz doba Jure on je postao naš spasilac od samih sebe.
Na Djevičanskim ostrvima on je potvrđivao svoju darovitost, domišljatost i orginalnost. Pismenost koja krasi lirsko-ratničku dušu projektovanu iz Stare Grčke pokazuje da smo kao nacija nebeski krov pravoslavlja.
Kao i svaki amaterski pjesnik u Crnoj Gori, on razmišlja o Nobelovoj nagradi bez predrasuda. Hrabrost koju ispoljava na sceni ravna je hrabrosti pred nedodirljivim elitama, božanstvima za koje ne postoje „ni udaljene sumnje“ da su to prava božanstva.
Samo skromni ljudi mogu bi tako dosledni u zarezivanju pravde na kantaru Justicije s povezanim očima. Ova slika se urezala našem spasiocu još u ranoj mladosti što je uticalo na karijeru u našem mladom – demokratskom sistemu.
Naš markantni tužilac preskočio je onaj pasus
Draška iz „Gorskog vijenca” kako je okarakterisao Mletke. Ogledalo svakog društva je vlast dok našem spasiocu ogledalo nije potrebno iako su ga nekad koristili u izviđajima da utvrde li čovjek diše. Justicija može disati i škrgama što se može lako primijeniti na izviđajima naših spasilaca.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
