- AUTOR: Rajner Zolih

Zamislite da ste pred vjenčanjem i da vaš budući bračni partner potiče iz neke druge zemlje. Zato mora u konzulat kako bi obezbijedio potrebne papire. Odlazi tamo - da se nikada ne bi vratio. Nešto kasnije saznajete da je on mrtav. Ubijen. Da je žrtva neopisivog, užasnog zločina. Njegovo tijelo je raskomadano testerom, djelovi su u plastičnim vrećama iznijeti iz konzulata i vjerovatno otpremljeni van zemlje.

Taj užasan scenario je doživjela Hatidže Čengiz, vjerenica saudijskog disidenta i novinara Džamala Kašogija. On je 2. oktobra 2018. ubijen u saudijskom Generalnom konzulatu u Istanbulu na način koji se može opisati samo kao djelo neljudi. Jedan čovjek je bez ikakvih skrupula i sa jezivom preciznošću sklonjen jer je za jedne uticajne novine SAD pisao kritičke insajderske kolumne o Saudijskoj Arabiji. Vladari te zemlje su smatrali da je to narušavalo njihov imidž. To im je veoma smetalo i zato je Kašogi hladnokrvno ućutkan.

Hoće li za ubistvo ikada iko biti kažnjen?

Neposredni počinioci su poznati. Svi odreda su predstavnici saudijske države i njenih tajnih službi. Zahvaljujući akribičnom istraživanju UN, međunarodnih medija i CIA, znamo ime čovjeka koji je testerisao Kašogijev leš. Znamo imena i drugih koji su neposredno učestvovali u ovom naručenom ubistvu. Samo jedna stvar je ostala neodređena: ko je naručilac?

I CIA, i UN i stručnjaci jasno ukazuju na Mohameda bin Salmana (MBS), moćnog saudijskog princa koji je nedavno po ko zna koji put ponovio da nije naručio to ubistvo. Tvrdi da nije znao ništa o ubilačkoj akciji sopstvene tajne službe. Iako pretpostavka nevinosti (dok se ne dokaže suprotno) važi i za saudijske prinčeve, dosadašnje izjave MBS su bile u najvećoj mjeri sumnjive. Niti je on pokazao spremnost da se otvori nezavisna istraga, niti Saudijci generalno igraju sa otvorenim kartama. Tako oni iza zatvorenih vrata već mjesecima vode čudan proces protiv više navodnih počinilaca ubistva, proces kojem ne smiju da prisustvuju međunarodni posmatrači i u kojem se ne zna ni ko je zapravo optužen.

Mohamed bin Salman je posle ubistva Kašogija postao neka vrsta međunarodnog parije: nema više tog šefa države koji hoće da se pokaže s njim u javnosti - čak se i Donald Tramp, i pored zajedničkih interesa kada se radi o Iranu, drži povučeno. Mnogi u Saudijskoj Arabiji, naročito mladi, na MBS ipak gledaju sasvim drugim očima. Za njih je on idol i nosilac nade, jer, on je pokrenuo reforme koje su i na Zapadu pozdravljene: žene smiju da voze automobile i da bez dozvole svojih supružnika putuju u inostranstvo; uticaj „vjerske policije” je suzbijen, saudijska omladina otkriva dosad neslućene slobode i na gigantskim muzičkim festivalima im se prezentira vrh svjetske muzičke pop-scene. To što je isti taj princ odgovoran za mučenje, represiju i - bar u političkom smislu možda i za jedno ubistvo, stvari su kojih oni nisu svjesni ili ih smatraju za stranu propagandu.

No, ni otvaranje društva ni sloboda ne vrijede ništa dokle god se zatvorenici podvrgavaju torturi, dok u Jemenu žene i djeca umiru pod saudijskom paljbom i dok politički protivnici ni u svojoj zemlji ni u inostranstvu nisu sigurni od progona.

Ubistvo Kašogija je sramota za Saudijsku Arabiju i šteti njenom ugledu više nego što je to mogla da učini bilo kakva kolumna Džamala al Kašogija. Tu je prekoračena granica koja nije smjela da bude prekoračena. Zato ovo zlodjelo ne smije ostati nekažnjeno i uloga princa u tome se mora rasvijetliti. Na to ima pravo ne samo Kašogijeva vjerenica, već i čitav svijet. Inače će biti stvoren opasan presedan. U arapskim zemljama i drugdje ima dovoljno onih koji bi se rado poslužili istim sredstvom.

dw.com

---