-Autor: Vladimir Gligorov

Nije lako predvideti kako će se rasplesti američka kriza. U ovom času su izgledi da predsjednik Tramp bude opozvan i veliki i neznatni. Ovo zato što je riječ o dvostepenom postupku. Najprije Predstavnički dom glasa o optužnici. To je ono što se zove impičment. Odluka se donosi većinom glasova. Kako demokrate imaju većinu u tom domu, veoma je vjerovatno da će Tramp biti optužen. To će reći da će ga Predstavnički dom okriviti da je počinio teške zločine ili prestupe, konkretno govoreći da je zloupotrijebio položaj predsjednika. A možda i neke druge koji se pominju u američkom ustavu.

Suđenje je, međutim, u Senatu. Gdje je potrebna dvotrećinska većina da bi predsjednik bio uklonjen sa dužnosti. Republikanci, međutim, imaju većinu u Senatu. I kada bi se danas glasalo, ne bi bilo ni većine, a nekmoli dvotrećinske većine da se Tramp osudi. Ishod bi bio isti kao u slučaju Bila Klintona, koji je bio optužen, ali ne i osuđen.

To tako sada izgleda. Potrebno je, međutim, uzeti u obzir da je riječ o postupku, dakle da je najprije potrebno prikupiti dokaze da bi se napisala optužnica, a potom je potrebno suditi. Sve je to javno i svakako utiče na mišljenje javnosti. Pa ukoliko bi preovladalo po Trampa nepovoljno mišljenje, to bi svakako uticalo na to kako bi se glasalo u oba doma, a posebno u Senatu. Jer, ako bi republikanci vidjeli da će izgubiti izbore, predsjedničke i one za Kongres, oni bi, svako pojedinačno, morali da odluče da li im je to u interesu.

Što čini ishod, ne sada nego kada do njega dođe, neizvjesnim. Naravno, pred istim se rizikom nalaze i demokrate. U Klintonovom slučaju neuspjeh je skupo koštao republikance. Da li je sada riječ o istom, manjem ili drukčijem riziku, to će morati da ocijene demokrate. A pogrešna procjena mogla bi da ima dalekosežne posledice.

No, kako sada izgleda, demokrate su odlučile da pokrenu proces opoziva predsjednika, a ne izgleda kao da bi bilo moguće da se u nekom času predomisle. Ulog je veliki, ali ni jedna ni druga strana ne mogu da odustanu, bar tako to sada izgleda, od toga da se proces odvija od početka do kraja. Pa ko kako prođe.

Dok čitav postupak opoziva traje, trpjeće doslednost i efikasnost američke politike, unutrašnje kao i spoljne. U Klintonovom slučaju do toga nije došlo. Ishod je bio izvjestan, a i u administraciji nije bilo nepotrebnih neslaganja. Trampova administracija ne ostavlja isti utisak. Naprotiv, niti je jasna politika u gotovo svim oblastima niti postoji saglasnost o svakom pojedinom njenom aspektu. Uopšte nije izvjesno da postoji saglasnost u spoljnoj politici, o trgovačkoj pogotovo. A slično je i u unutrašnjoj ili privrednoj politici. A te razlike mogu samo da se povećaju kako se dublje bude ulazilo u proces opoziva, kako god da se on na kraju završi.

Neizvjesnost nije mala ni u Britaniji, mada je napuštanje Evropske unije prije svega engleski problem. Škotska i Sjeverna Irska su protiv, za razliku od Velsa. No, ono što stoji na putu jeste parlamentarna kriza, pod čim se podrazumijeva stanje kada najviši zakonodavni i u Ujedinjenom kraljevstvu nosilac suvereniteta, parlament dakle, nije sposoban da donese odluku, gotovo nijednu, čini se. Jedna stvar je jasna, parlamentarna većina je protiv napuštanja Evropske unije ako nema dogovora o uslovima napuštanja i o budućim odnosima. A opet, vlada bi, čini se, bila spremna upravo na to jer u parlamentu nema većine za već dogovorenu sporazumnu britansku secesiju.

A vremena zapravo nema jer bi Ujedinjeno kraljevstvo trebalo da napusti Evropsku uniju 31. oktobra. Ključni problem jeste napuštanje carinske unije, čime se rizikuje mir u Sjevernoj Irskoj. Zašto je tako stvar je za poseban napis. Zašto, međutim, Engleska nije zadovoljna članstvom u carinskoj uniji unutar Evropske unije?

Ozbiljan razlog mogao bi da bude sledeći: carinska unija uspostavlja sistem komparativnih prednosti koji je, recimo, sa stanovišta Engleske drukčiji nego što bi bio ako bi cio svijet bio jedna carinska unija. I cijeni se, recimo, u deindustrijalizovanim djelovima Engleske da je za to, za deindustrijalizaciju, krivo upravo članstvo u Evropskoj uniji. Ovo nije u skladu sa činjenicama, ali nije nedosledno ili besmisleno tako teoretisati i predviđati kako bi se stvari razvijale u alternativnim carinskim sistemima.

Nažalost, izostale su stručne i političke rasprave prije i posle odluke o napuštanju Evropske unije. Postoji strepnja da bi napuštanje Evropske unije moglo da bude ekonomski nepovoljno za Englesku, ali i pritisak da se na tome svejedno istraje jer bi politička cijena koju bi konzervativci prije svega, a svakako i njihov predsjednik vlade i poslanici, platili bila visoka. U ovom trenu je vjerovatno jedino izvjesno da će se u nekom času, relativno skoro, održati vanredni izbori. A da li će se novi parlament obresti u Evropskoj uniji ili izvan nje – to je još uvijek neizvjesno. Dvije velike zemlje, dvije duboke i dalekosežne krize s neizvjesnim ishodima.

Peščanik. net

---