-Piše: Jovo Pejović

U pravno uređenim državama, koje drže do sebe, najvažnije je uspostavljanje i poštovanje sistema vrijednosti. Odnosi u društvu, vertikalna i horizontalna prohodnost i cio život društva treba da se odvijaju po njemu. Ovom režimu sistem vrijednosti nije potreban jer kada bi postojao onda bi režim bio u opasnosti. Zato je civilizovan život u Crnoj Gori postao nemoguća misija. Svi se mrze, rade jedni drugima o glavi, zavide jedni drugima, niko ni u koga nema povjerenja, svi se plaše jedni drugih. Okupirali su nas nevjerovatan primitivizam, bahatost i negativna emocija. Naša država je, može se reći, obična šarada, u kojoj vlast stalno priča o poštenju, a u kojoj lopovi hvale vlast i pravni sistem. Tužno je da se ona bolja, domaćinska Crna Gora, koja je uvijek znala da odmjeri i ima snage da preko svojih leđa prebaci svu bijedu i beznađa, urbanih elita i koja po pravilu većinski pripada opoziciji, od strane vlasti predstavlja kao sinonim zaostalosti, nemara i gluposti. A sve dobro što se dešavalo kroz istoriju počivalo je i počiva na domaćinskoj Crnoj Gori. Čini se da smo u civilizacijskom smislu dotakli dno. Ponekad se pitam zar je moguće da je narod koji je iznjedrio Svetog Petra Cetinjskog, Njegoša, Marka Miljanova i mnoge druge ne reaguje na brojne afere režima?! Ostali smo zatvoreni i zarobljeni u rijalitiju kriminalaca koji, ma koliko to željeli, neće moći jednoga dana pobjeći od sebe i suočavanja sa pravdom koja mora biti ista za sve koji su činili krivična djela, počev od onih malih do onih velikih iz samog vrha vlasti. Proces učenja na greškama jedino ne važi u hibridnim sistemima koji se oslanjaju na despotsku tradiciju. Potrošili smo 30 godina, a nijesmo se pomakli iz proklete despotske avlije. Za crnogorski režim je očuvanje vlasti važnije od popravljanja grešaka i opstanka države. Dovoljno je vidjeti na privatnim slavljima režimlija ko su kućni prijatelji vrha režima, pa izvesti zaključak zašto smo tu gdje smo i ko u stvari iz sjenke upravlja Crnom Gorom. Danas je u Crnoj Gori najteže biti pošten čovjek. Prije nekoliko dana sretoh svog dugogodišnjeg prijatelja, uglednog profesora u jednoj srednjoj školi u Podgorici koji mi se, nakon pozdrava, požali kako je doživio veliku neprijatnost. I da se čudu ne može načuditi da se i takve stvari događaju. Naime, u toku vožnje zaustavila ga je policija, na jednoj od podgoričkih ulica i okružila ga sa 10 specijalaca koji su tražili da, uzdignutih ruku, napusti vozilo nakon čega je uslijedio pretres i njega i vozila. Na pitanje zašto to rade, dobio je odgovor da imaju dojavu da je naoružan automatskom puškom. Nijesam dugo poslije tog susreta mogao doći sebi. Da li je moguće da se i časnim ljudima mogu prirediti takve scene i da li u ovoj državi postoji neko ko provjerava ko šalje dojave i ko su žrtve tih dojava? Naravno, ne sporim da ima i onih opravdanih koje se, nažalost, ne provjeravaju efikasno kao ova lažna. Čini se da od časne i viteške Crne Gore nije ostalo ništa. Tome je u najvećoj mjeri kumovala aktuelna vlast koja se odrekla svih vrijednosti koje su život na ovim prostorima činile jedinstvenim. Vlast je, po nalogu Zapada, udružila sve snage protiv Srba u Crnoj Gori ne birajući sredstva da asimilira sve one vrijednosti koje su ugradili u temelje ove države. Austrijski književnik Peter Handke 2013.godine izgovorio je čuvenu rečenicu: „Srbi su tragična nacija. Nemaju slobodnu volju, jer su nepravedno utamničeni, a uhapsio ih je zapadni svijet koji sam nema vrijednosti.“ Mi, Srbi, smo poznati po tome što olako opraštamo i još brže zaboravljamo. Da li je to uvijek bilo dobro po nas, veliko je pitanje. Jer mi smo mnogo brže praštali i zaboravljali nepravde koji su nam drugi činili, nego što smo bili spremni, oprostiti i zaboraviti sebi samima. No, bez obzira na sve, od Srba ne postoji boljih junaka, o kojima se može bolje napisati ep o ljudskosti. U tome je Njegoš ostao nenadmašan. Zato naša borba za slobodu i istinu nema cijenu. Kao što nema cijenu naša borba za- biti svoj na svome. Ta cijena je uvijek veća nego što mislimo i uvijek je vrednija nego što smo mislili. To režim u Crnoj Gori ne zna i nikada neće znati.

---