-Piše: dr Blažo Zlopaša

Postavio sam pitanje jednom poznaniku šta misli o ratnim zločincima? Odgovorio je: „Sve najgore!“ A kad sam ga upitao šta misli o mirnodopskim zločincima, nije mu bilo jasno šta ga pitam. Objasnio sam mu da mirnodopski zločinci ne ubijaju ljude, niti pucaju, niti čine genocid, nego urbicid! „Za takve nijesam čuja!“, odgovara crnogorskim narečjem. Možeš li mi pokazati jednog takvog, pita me, da vidim da li ga poznajem, i onda će mi biti jasno šta me pitaš! Znam šta je genocid, ali ne znam šta je urbicid!? Ne vjerujem da si ga upoznao,odgovaram, najteže je upoznati sebe. Onaj ko ne upozna sebe spreman je na svakojake brljotine! I ta ti je tačna i sveta,potvrđuje mi, nemoj me mučiti nego mi pokaži jednog od tih mirnodopskih zločinaca koji ne ubijaju ljude, niti pucaju i objasni šta ti je taj urbicid !? Genocid je ubijanje ljudi, objašnjavam, dok je urbicid ubijanje gradova, a jedan od mirnodopskih zločinaca si ti! Učesnik si ubijanja Budve tvojim betonskim višespratnim aždajama, a zanavijek ste ubili mediteranske ljepote Rafailovića i Petrovca! Da li je on razumio? Mislim da nije, pohlepa pomuti razum. Na ovaj dijalog podsjeti me buka bagera na budvanskom šetalištu, koji uklanjaju građevinska rugla nekakvih skalamerija, između kojih je bio dominantan građevinski gadluk „Trokadero“. Gledam koja je sila betona i gvožđarije tu uvaljena da bi nekoliko decenija devastiranjem priobalne zelene površine bio uklonjen vidik ka moru, Sv. Stefanu, ostrvu Sv. Nikola, Slovenskoj plaži... Nedaleko od buke bagera nalaze se i građevinski betonski višespratni mamutski monstrumi, mog sagovornika, mirnodopskog zločinca! Mirnodopski zločin već se terminiše kao „budvanizacija“. Razmišljam da li bageri pripremaju teren za novi urbanistički zločin i haos, da budvansko šetalište izgleda sablasno kao u Petrovcu, zatvarajući pogled ka ljepoti morske pučine i izlazaku i zalasku sunca!? Fridrih Niče davno je kazao „da nema ništa odvratnije, od ljubaznosti roba!“ Uprkos toj „ljubaznosti“, na adresu vlasti u Crnoj Gori stigla je nimalo optimistička poruka Stejt departmenta: „ Zaustavite kriminal i korupciju!“ U poruci piše: „ Korupcija i kriminal, podrivaju povjerenje javnosti u vladine institucije, udaljavajući američke i druge investitore i prijete dugoročnom zdravlju Crne Gore kao države!“

Nepobitna je činjenica da su crnogorski vlastodršci zbog pohlepe utonuli u zločin prema prirodi, najvećem blagu. Nepoštovanje prirodnih karakteristika prostora i dugoročno devastiranje okoline tipičan je primjer korupcije, organizovanog urbanističkog, građevinskog i svakog kriminala! U čitavom budvanskom urbanističko-građevinskom haosu, u strogom centru grada postoje samo dva objekta koja se svojom ljepotom ambijetalno uklapaju u okoliš. Zgrada hotela „Mažestik“ u kojoj se nalazi i kultni „Hemingvej“ biser Budve je primjer kako je prestonicu crnogorskog turizma trebalo graditi! Ljepotu zgrade dopunjuje ambijentalno uređeni okoliš, nastavak terase hotela „Mogren“, sastajališta starih Budvana i turista. Kreatori ovakvog ambijenta zaslužuju najveće ordene i nagrade za doprinos savremenom turizmu. Drugi objekat usklađen sa mediteranskim miljeom je hotel „Budva“. Paradoks, nadvisuju ga betonske kule na svega dva metra rastojanja! Ovakvim gradnjama negirana je i nauka, jer donesenim urbanističkim planom za južni Jadran, zbog trusnog područja u priobalnom prostoru bila je zabranjena gradnja objekata iznad tri sprata. Građevinski betonski mamutski monstrumi nigdje u svijetu ne čine osnovu turističke ponude. Neoprostiv zločin učinjen je prema pejzažima Bečića, Rafailovića i Petrovca. Plaža u Bečićima 1935.godine proglašena je najljepšom u Evropi! Danas je poznata po čestom izlivu fekalaja. Simbol Rafailovića bio je restoran „Tri ribara“, trojice braće Rafailović. Restoran „Tri ribara“ bio je poznat kao uzor visokokvalitene turističke ponude koja se zadržala do danas, a za ugled su zaslužna braća Rafailović, a ne kreatori građevinskih monstruma na samoj plaži. „Tri ribara“ su i simbol porodičnog jedinstva i stvaralaštva, krunisanog časnim radom. Predivni pejzaž Rafailovića danas je utonuo u višespratne betonske monstruozne nakaze, usidrene skoro na samoj plaži. Prepoznatljivi pejzaž i ljepote Petrovca zauvijek su uništeni! Pitam se kako je moguće da zločinci koji ubijaju najveće bogatstvo Crne Gore, prirodu, ostaju nekažnjeni!? Naprotiv, nagrađeni su sticanjem bogatstva! Ljepotu petrovačkog pejzaža činila je plaža. Višespratni betonski mamutski monstrumi mirnodopskih zločinaca zauvijek su zatvorili pogled na pučinu i zalazak sunca. Mirnodopski crnogorski zločin je višestruk: ekonomski, lingvistički, istorijski i politički. Ekonomski, uništena je zdrava privreda. Nekada giganti, Željezara i Boksiti, Aluminijumski kombinat, na izdisaju su, a mnogi i ne postoje. Nedostaje i kvalitatna ulcinjska so. Lingvistički- šarlatani, a ne naučnici lingvisti mijenjaju jezik kojim su govorili njihovi roditelji i preci! Istorijski, prepravljanje istorije. Jedan biši budvanski čelnik vlasti grajao je na sav glas da se ukloni kamena ploča na ulazu u Stari grad, na kojoj je uklesana istorijska istina da je srpska vojska 1918. ušla u Budvu kao oslobodilačka. Nije mu zasmetala nekava metalna skalamerija koja štrči visoko iznad zidina grada!? Na kraju završio je kao pripadnik kriminalne grupe u apsani, na čijem je čelu bio ideolog aktuelne vlasti, koji je svojim potpisom ovjerio da je kriminalac i pripadnik kriminalne grupe, utemeljivač neslavne „budvanizacije“! Na redu je novi udar mirnodopskih zločinaca- devastiranje ljepota Miločera i Kraljičine plaže!

Kad sam došao na studije u Beograd, prepoznali su moj identitet. Nadjenuli su mi i nadimak „đetić“, što je značilo da sam Crnogorac! Bio sam ponosan! Do dana današnjeg moj identitet nije izmijenjen ni u čemu, ali nijesam ponosan na to u šta je sve zagazila moja rodna gruda! Neka mi neko od pripadnika „novokomponovanog“ identiteta odgovori šta nije istina u ovoj priči!?

---