- Piše: Milutin Mićović

Otkuda dolaziš, sine? Da nijesi iz Crne nam Gore? Je li moguće da tamo prave nekoga novoga boga, i novu crkvu? Je li to ono što učenjaci nazivaju „promjena paradigme“o kojoj već nešto natuca i onaj predsjednik Đukanović? I prije se čulo da Crnogorci drukčije razumijevaju i boga i crkvu, ali to nije uzimano za ozbiljno. Čulo se da su neki Cetinjani nazivali Cetinje „dolinom bogova“, ali tome smo se samo smijali. Nekad su umni primitivci mislili da bogovi žive na vrhovima visokih planina, kao recimo stari Grci, ili Persijanci, a Cetinjani su bogove spustili u doline i po kafana da boguju. Eto, to bi mogao biti neki bezazleni uvod u degradaciju visoke religijske paradigme. Sve bi to ostalo kafanski folklor da ne dođe vlast koja hoće da iz temelja promijeni Crnu Goru. Kažu da više tamo nema mjesta za nebesku, nego samo za zemaljsku, i to – NATO - religiju. Nova religija, po pravilu ukida staru, žigošući je kao krivca za sve i svašta. Nova religija mora da ima i novu dogmatiku. Pošto se radi o religiji za masu, lako možemo navesti osnovne dogmate, bez bojazni da ćemo iskriviti glavna polazišta. Pravi vjernik novocrnogorske NATO religije vjeruje u zemaljsko, a ne nebesko carstvo! Treba bezuslovno vjerovati da NATO može sve da učini na ovom svijetu, zato i zaslužuje poštovanje i poklonjenje. NATO-vjernik je čovjek koji nema šta da misli svojom glavom, jer mu je sve smišljeno. On nema božiji, ali ima NATO-strah. Za NATO ima svako bespogovorno da se žrtvuje, bilo u Iraku, Siriji, Arabiji ili Estoniji. NATO gaji kosmopolitski patriotizam, a ne suženi etnofiletski martirizam. NATO religija je univerzalna, u njoj nema Crnogorca, Albanca, muslimana, ni hrišćanina, nego je sve to jedan narod bez svog imena. Izabrani narod NATO religije su samo Amerikanci. Njihov bog je vidljiv samo njima, a nevidljiv za sve druge članice NATO-a. Zato oni mogu da ubijaju, razaraju sela i gradove, siluju kad požele, i nikome ne odgovaraju, jer im njihov bog daje punu slobodu. A sve druge članice imaju vidljivog NATO-boga i oca. Imati realnog NATO-boga, visoka je priviligija za sve druge članice NATO saveza, i sve viša, što su NATO članice manje i beznačajnije. U svaku članicu glavna NATO država uvodi religiju, božanske atribute i parametre. Što je manja članica, ima rigidniju i prostiju dogmatiku, kako bi je lakše savladali, i doslednije u praksi sprovodili.

Novocrnogorska NATO religija ima razrađenu kritiku tradicionalne monoteističke religije: Ne treba nam bog „koga niko nikad nije vidio“, treba nam bog koga svi možemo da vidimo i neposredno osjetimo na svojoj koži. Ne treba nam bog koji ništa vidljivo ne može da učini u stvarnom životu, treba nam bog koji stvarni život može da mijenja na naše oči. Treba nam bog koji dolazi na poziv, koji može da oposli što nebeskom bogu i ne pada na pamet. NATO bog koji ima svoje munje i gromove, kojima može sravniti sa zemljom gradove, države, pa i kontinete, samo ako utvrdi da se tamo neko ogriješio o NATO kanone, ili javno ignoriše NATO demokratiju, NATO civilizaciju i kulturu. Ima taj grad, ta država, taj narod - da prođe kao Sodoma i Gomora.

Sve tradicionale crkve, koje u religijskoj svijesti imaju nevidljivog boga, podstiču iracionalnu slobodu, proizvode čudake, ludake koji se uludo pjane čovjekoljubljem i bogoljubljem. Oni će biti privedeni kao krivci, koji podstiču beskorisnu slobodu, neposlušnost prema državi i svetim NATO kanonima. Takvi ima da izađu na sud, da se ispovijede pred novim NATO sveštenicima i sudijama. I da prime platu za svoja nedjela. Amin.

(Autor je književnik)

---