- Piše: Jovo Pejović

Svakim danom smo svjedoci tužnih ljudskih priča koje su nastale kao rezultat katastrofalnog vršenja vlasti odnarođenog, bahatog, osionog i korumpiranog režima. U moru primjera koji idu u prilog ovoj ocjeni svakako najveću pažnju javnosti ovih dana zaokuplja priča profesorice u podgoričkoj gimnaziji koja je na društvenim mrežama objavila zastrašujuću ispovijest da će te noći imati prvi obrok nakon dva dana „Iako gladujem jer mi je plata 47 eura ja redovno obavljam svoje dužnosti. A uz sve nedaće koje imam, još sam i podstanar“.

Da li je nakon ove objave vlastodršrce sramota što su od naših para stvorili za sebe enormno bogatstvo i što su međusobno podijelili po nekoliko stanova i kredita, pri činjenici da gladuju oni koji nam vaspitavaju i obrazuju djecu ? I ne samo oni.

A drugi, takođe ugledni građanin Crne Gore, iz ugledne porodice koji je čitav radni vijek pošteno radio, inače moj prijatelj, izjavu Vesne Medenice da je uzela kredit da svojoj djeci ne ostavlja dugove prokomentarisa: „A meni su iz Atlas banke stečajni upravnik i stečajna uprava uzeli sve. Šta ja da ostavim svojoj djeci? Teško je i preko advokata izvući bilo šta iz stečajne mase, jer prvo na namirenje idu Vlada, Fond za zaštitu depozita, krediti, pa klijenti, ako nešto ostane.“ Zbog toga se svaki časni i pošteni čovjek s pravom pita u kakvoj mi to državi živimo? Kako to da funkcioneri iz vlasti vrećama novca čašćavaju jedni druge, dijele i arče našu imovinu i imovinu Crne Gore između sebe, dok na drugoj strani veliki broj građana gladuje ili jedva sastavlja kraj s krajem?

Borba protiv korupcije u Crnoj Gori je svedena na kontra afere režirane od strane vlasti kako bi sa sebe skrenuli pažnju na druge i pokazali javnosti da su u njih uključeni neki opozicioni fukcioneri čime bi se umanjila upletenost visokih zvaničnika vlasti u brojne skandale koji potresaju Crnu Goru, ali i da bi javnost pomislila da su svi isti. Zato je, nema dileme, jedini izlaz iz ove mučne situacije, ako izlaza ima, prvo u promjeni vlasti, a onda sistema koji je omogućio ovakvu propast. Đukanović je sve uradio da bi formirao jednopartijsku vlast, partijsku policiju, vojsku, tužilaštvo, sudstvo, pa sve do kurira, kafe kuvarica i radnica na održavanju čistoće, odanih njemu i DPS-u, i sve udomio u institucije sistema da bi imao nekontrolisanu vlast. Pitam se može li neko biti čovjek od integriteta ako podržava diktatora i diktatorsku vlast? Da li je za društvo bolje da proizvodi beskičmenjake ili one uspravne? Odgovori na ova pitanja u našoj istoriji nikada nijesu bili sporni. Znalo se koja je uloga uglednih, poštovanih i mudrih ljudi. U skandinavskim zemljama predsjednik se vozi biciklom kroz grad. U Njemačkoj ministri putuju metroom.Naša vlast, svjesna sveg zla koje nam je nanijela, ne smije da izađe pred narod, zato se s pravom postavlja pitanje kako to da još u narodu ima onih koji takvu vlast podržavaju? Neko primijeti da je lako Đukanoviću da savlada tehniku manipulisanja i pridobijanja građana kada su kod njega i nož i pogača i državna kasa. Iako svi dobro znamo da sitan ćar veseli male ljude, a dugoročno uništava državu, mi nikako da zaustavimo paklenu mašinu koja uništava sve istinske i prave vrijednosti.

Da li Crna Gora zaslužuje vlast koja vodi isključivo brigu o sebi i sopstvenim interesima? Da li mala Crna Gora zaslužuje vlast koja je uništila život hiljadama ljudi i dovela ih na ivicu egzistencije? Da li su građani Crne Gore svjesni kakvu vlast imaju i da li su i dalje spremni da trpe poniženja koja im ona svakodnevno priređuje? Šta još treba da nam se desi, a da nam se nije desilo da bismo se osvijestili?

---