-Piše: Milan Mišić

Poslije dva mjeseca rada iza zatvorenih vrata, Predstavnički dom američkog Kongresa otvorio je vrata za televizijske kamere, pa se od prošle srijede istorijski proces „impičmenta”, ustavnog opoziva predsjednika Donalda Trampa, odvija uživo, pred očima američke nacije i cijelog svijeta.

Impičment je dosad pokretan samo triput. Endrju Džonson ga je 1868. preživio zahvaljujući samo jednom glasu, Ričard Nikson je 1974. podnio ostavku na samom početku, dok je Bil Klinton 1998. u Senatu oslobođen optužbi za „ometanje pravde”.

Kako stvari stoje, impičment će preživjeti i Tramp, jer njegova partija ima većinu u Senatu i u ovom momentu je ujedinjena u odbrani svog lidera. Da bi bio osuđen, neophodno bi bilo da se demokratama pridruži dvadesetak republikanaca, što nije vjerovatno. Osim ako se u Senatu prethodno ne promijene pravila i glasanje o opozivu bude tajno, za šta je demokratama potrebna pomoć samo tri republikanca. Pravila se naime mijenjaju prostom većinom, dok je za odluku o opozivu potrebna dvotrećinska. Trenutni odnos snaga je 51:49 za republikance...

Šta u ovom političkom spektaklu mijenja prisustvo kamera? Demokrate se nadaju da će uz njihovu pomoć uspjeti da nešto što ostavlja utisak teško razumljive debate o spoljnoj politici, javnosti prikažu kao korupciju, zloupotrebu predsjedničkih ovlašćenja i teško krivično djelo.

Podsjetimo se, okidač za impičment je Trampov ljetošnji telefonski razgovor sa ukrajinskim predsjednikom, od koga je tražio „malu uslugu”: da povede istragu protiv sina Džo Bajdena, bivšeg potpredsjednika SAD, koji je radio za jednu ukrajinsku gasnu kompaniju, i time oblati mogućeg rivala na predsjedničkim izborima.

Protivusluga za to bila bi vojna pomoć od 400 miliona dolara, izglasana u Kongresu, koja je u momentu razgovora od strane Trampa bila blokirana. Suština optužbe je da je na taj način američki predsjednik pozvao jednu stranu zemlju da se direktno umiješa u američki izborni proces i da je državni interes - pomoć Ukrajini da bi se spriječilo napredovanje Rusije - podredio ličnom, osvajanju drugog mandata.

Sve to spada u kategoriju „izdaje, podmićivanja i drugih teških krivičnih djela i prekršaja” koje se u Ustavu navode kao razlozi za pokretanje opoziva nosioca najviše izvršne vlasti.

Ono što se sada, pred kamerama, događa u Predstavničkom domu, jeste prikupljanje dokaza - kroz svjedočenja aktera ovog zapleta, mahom diplomatskih profesionalaca - za formalnu optužnicu, koja će se na kraju dostaviti Senatu.

Ako su se demokrate nadale da će Tramp ipak platiti političku cijenu za svoje serijsko kršenje svih političkih normi, to se ne obistinjuje. Njegov rejting je od početka impičmenta pao samo za dva odsto. Istovremeno, većina birača u državama koje „presuđuju” ko će biti predsjednik - protiv je Trampovog opoziva, što znači da su njegovi izgledi za reizbor sasvim realni.

Ovaj impičment je zbog toga sudbonosniji od prethodnih. Na teškoj probi je čitav politički sistem, pa i američka demokratija, njen princip podjele, ravnoteže i međusobne kontrole tri grane vlasti. Moguće posledice su ne samo američka kriza bez presedana, već i veliki poremećaji u globalnom poretku, sa izgledima da i mi, kao u sličnim situacijama dosad, dobijemo ono što nismo tražili.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---