- Autor: Ljubodrag Stojadinović

Rade li uopšte detektori laži u Srbiji, ili su masovno pregorjeli ili pocrkali pred spoznajom istine? Čak ni ministar policije ne vjeruje spravama kojima bi se podvrgao ispitujući sopstvenu pouzdanost. Jedan od stubova vlasti, Nebojša iz Beograda, čestiti policajac koji se stara o spokoju građana, želi da utiša nepodnošljive glasine kako bi dokazao da svaka obmana može biti opovrgnuta.

Koga da provjeri čovjek nadležan da provjerava sve? Pa sebe! Tako bi mogao da sazna da li i kada govori istinu. Od svih koji mu dolaze u strašne snove, jedino je on sebi sumnjiv. Nije više, niti je ikada bio siguran kada laže, a kada ne, i šta je ovdje uopšte istina, na koji se način stiže do nje, ima li nekakvog značaja i da li uopšte postoji. A ipak je nekako uvjeren da je on njen gospodar zajedno sa svojim gospodarom, kome, kao i istini, revnosno služi.

To su sve nedoumice na koje odgovora nema, a on ih svakako daje, i oni ne zavise ni od čega što izgleda kao očita stvarnost. Za siguran opstanak u idealnoj policijskoj državi koja nastaje uz njegovo učešće, ali i nezavisno od njega, potreban mu je bar još jedan dokaz.

U čvrstoj namjeri da skine ljagu sa svoje neosuđivane familije, čiste savjesti je donio najbolju odluku, i javno je saopštio kao rješenje koje bi moralo da otkloni svaku sumnju, a svaka je ionako bezrazložna. Otići će u inostranstvo na poligraf, pa će nalaz tamošnje mašine (nije rekao gdje ide), biti vjeran pouzdanom originalu. Sve što Nebojša bude rekao okovan holterima i kablovima inostrane naprave, biće istina i ništa osim nje, ali atestirana na pouzdanom mjestu, bez uplitanja podređenih policajaca, nezavisnih medija i slobodnih ljudi.

Ova ideja bi bar na jedan dan bitno oslabila bezbjednu državu. Ne pamti se da je bilo čiji šef policije, bilo kada izašao iz zemlje, kako bi dokazao da ne laže. Ali ovaj svakako laže povodom najave da će otići negdje daleko da bi dokazao da ne laže. Dakle, neće otići, recimo na mađarski poligraf. Ili bilo čiji. Ali, sama ideja je neodoljiva u svom besmislu. Kako misli da otkloni laži koje su davno postale javno dobro? Hoće li tamo biti doveden u iskušenje da kaže ono što ne želi, ako već nije prošao obuku koja pomaže da se poligraf prevari.

Zašto bi doktor Stefanović uopšte bio iskren ili varao strane poligrafe, naprave koje su u Srbiji postale važnije od tužilaca, istrage i nezavisnog pravosuđa?

Postoji samo jedna sprava koja ima više istine u sebi od poligrafa. A to je predsjednik. On ga je što na sebi, što na drugima isprobavao više puta, i uvijek je detektor laži lagao potvrdivši da predsjednik nikada ne laže, kao ni oni koji sa njim dijele svoju verziju nepodnošljive istine.

Milan Radojičić je, na primjer, pred svojim prijateljem i predsjednikom, a i na poligrafu izjavio da nema ništa sa ubistvom Olivera Ivanovića. Amnestiran je sa najvišeg mjesta, i tako nevin se krije od potjernice i nasilnika iz opozicije. Svoju Srpsku listu podržava iz ilegale. Samo se povremeno sreće sa Vučićem i poligrafom, uz kafu i srdačan prijateljski razgovor.

Ako lažeš laži uvijek. Laži uporno i uvjerljivo, laži o svemu i laži svakoga. Vjeruj u svoje laži, to je jedino što zaista imaš. Ali laži da je to samo na jedan dan.

Ovo su samo neka pravila kojih se drže lažovi na svojim treninzima i takmičenjima. Ali, to je samo neka vrsta misaonog šaha, bezazlena razbibriga za zajebante u dugim zimskim večerima. Svake godine bira se svjetski prvak u laganju, među ljudima koji imaju duha i mašte i njihove su pobjedničke priče bezazlene bajke.

Šta je sa lažovima koji vode državu i lažu ozbiljno i stalno? Laž im pomaže da se izbave iz laži kako bi sa još više revnosti lagali one koji im vjeruju na riječ, čak i kad ih zateknu u javnoj tuči sa istinom.

Vjerujemo da ministar Stefanović govori istinu, ako ne laže, kad kaže da poštuje svoga oca. Naučio ga je životu, tjerao ga da bude vrijedan, radan, da uči visoke škole, pošteno polaže ispite. I da jednog dana okači uramljenu doktorsku diplomu na zid.

Sve je to mali uradio. Postao je ministar sile. Tvrdi da je zaista doktor. Da njegov otac nema nikakve veze sa prodajom oružja. U stvari ima, ali ne i sa proizvodnjom. U stvari, smije da proizvodi, ali to ne radi, još stiče iskustvo, fali mu recepis za raketno gorivo. U familiji ne postoji niko ko je u sukobu sa zakonom, takav je zakon. Sve oko afere sa Krušikom, namjestio mu je Đilas. Pare po Banovom brdu nije nosio Branko Stefanović, nego Marko Bastać maskiran u ćaleta.

Tata radi pošteno, ima prava da radi. A Obradović bije žene. A paljenje Vesićeve knjige? Zapaliti jedno književno djelo, molim vas. To je čisti fašizam! Pitajte me za njih, pustite moga oca Branka na miru, aman, zaboga, šta vam je on skrivio? Šta sam kriv ja ako želim da obezbijedim svom tati sigurnu budućnost, znate i sami kakve su danas penzije!

I Vučić bi želio da zaštiti Nebojšu, već ga je jednom privio na grudi. Njihove uporedne izjave o istoj aferi, pokazuju da obojica lažu. Lažov nikada nije spasavao drugog lažova istinom.

Aleksandar Obradović je i dalje u kućnom pritvoru, pod elektronskim nadzorom. On je mlad čovjek, može da odleži umjesto Branka Stefanovića, jer je izdao državu i narod, a Branko radi u njenu korist. Aleksandar Martinović kaže da je sve što se događa oko Krušika, napad na Aleksandra Vučića. Vučić je najavio obraćanje javnosti, e da bi objasnio ko iza svega stoji. Dobro, znamo. To je Marinika Tepić. Želi da joj kaže ono što je već čula od Vacića: Marinika shvati, nećemo stati. Lažeš! Niko nije hodao zauvijek.

Peščanik.net

​

---