- Piše: Čedomir Antić

Uvijek sam se pitao da li mali čovjek može da utiče na istoriju. Hvala Bogu i Dušku Markoviću, razumije se, od prije par dana znam da može. Duško Marković je čovjek skroman, mudar, razložan... augmentativ je u njegovom slučaju moguće staviti možda samo ako bi ga neko opisivao kao policajca (pandura). A i to je zlonamjerno. Šta sve Marković nije preživio da bi promijenio globalnu istoriju? Zar nije prelomio mozak, ispravio pamet i promijenio civilizaciju? Da li je tačno da ga je predsjednik Sjedinjenih Država Donald Tramp izdrmao tresući mu rame, a posle saradnicima rekao da je „trula kučka“? Sve je to trpio stoički, mada u istoriju bi ušao i da je nokautirao ridžkastog i nakvarcanog njujorškog tajkuna. Ali, takav smo pristup napustili. To je ta civilizacija koje se gnušamo, počev od Sv. Petra Cetinjskog - koji je francuskim maršalu Marmonu rekao da nikako nije varvarski što Crnogorci francuskim vojnicima sijeku glave jer su to vidjeli u Parizu gdje su Francuzi baš to učinili svome kralju i kraljici – do Branka Kostića, koji je tvrdio da će narod u slučaju težih sankcija jesti korijenje. Dobro, to su sve bili Srbi, ali sjetimo se kako je kolega iz DPS-a, Mugoša, vrebao iz žbunja novinara „Vijesti”. Eto, dakle, dokaza da je premijer Marković jedan trpeljiv i duboko preobraćen čovjek. Da nije one svadbe na kojoj se amaterski bavio meteorologijom („Nad Kraljevom živa vatra seva“) i onog dodvoravanja četništvu, pomislio bih da je riječ o čovjeku koji se čitav život zalagao isključivo za miroljubivost i toleranciju.

Zato je baš čudno kada takav čovjek, jedna što bi rekli persona, prihvati da vodi politiku potpune privrženosti najvećem vojnom savezu u istoriji – NATO-u. Neobično je i što mala Crna Gora na samite Alijanse ne šalje svog vladara Mila Đukanovića. Većina učesnika na samitu su šefovi država, a u slučaju Crne Gore to je stalno Marković. Da sam malo zlobniji, pomislio bih da su se u vrhu DPS-hobotnice svadili, pa da pjevači-meteorolozi sa svadbe, ispod stola rade jedan protiv drugog. Istina je da Đukanović ne voli da mu se neko mnogo približi u hijerarhiji vlasti i moći. Dobar primjer su bili Momir Bulatović i Svetozar Marović. Duško Marković se nešto dugo vrti oko najviše vlasti, a za tako nešto treba ili nemati dušu, ili pamet, ili oba, samo da se ne ostane bez glave. Iako Duško Marković, kada ga čovjek onako malo bolje pogleda, zaista liči na nekoga ko bi mogao da naslijedi ličnost kakva je Đukanović. Te miltonovske, infernalne ličnosti kakva je predsjednik Crne Gore, obično i naslijede jednostavni, kvadratno-pravougaoni tipovi. Tako su, moguće je, mislili i u centrima moći u Berlinu, Briselu i Vašingtonu. Marković jeste izdržao sve, ali je i Đukanović za sada izdržao njega. Ponovo na čelu DPS-a, pa još daje one neobične izjave o velikom doprinosu Rusije i Srbije pobjedi nad fašizmom. Svi znamo da kod Đukanovića nema gafa. Govori samo ono što mu koristi. Ukratko rečeno, među svim političarima u novijoj istoriji on je po izvorima svoje motivacije najbliži džuboksu i taksimetru koji, kao što je svima poznato, rade kada u njih ubacite novac.

U godini u kojoj je Donald Tramp rekao kako je NATO nepotreban, a Makron tvrdi da je ovaj savez „moždano mrtav“, krupni crnogorski mozak Duška Markovića otišao je na samit i tamo prelomio stvari. Ni ja nisam vjerovao kada sam čuo, ali britanska ambasadorka u Podgorici napisa da Crna Gora igra „ključnu ulogu“ u NATO-u. Poslije Markovićevog obraćanja onoj grupici novinara, shvatio sam da je taj sijedi čovjek, zanimljivih cipela i knap odijela, budućnost NATO-a. Od velikog saveza, postaće to jedan politički cirkus. Na njegovim će samitima političari da se smjenjuju i drže govore, a u pozadini će defilovati bataljoni garde njih sve zajedno dva (2), dok će iza kulisa vođe zapadnih država da se dogovaraju kao prije 1949. godine. Britanska ambasadorka nije primijetila da se njen premijer zajedno s prvim ljudima Kanade i Francuske sit ismijao Trampu pa nije imao vremena ni da se obavijesti o zaludnom Markoviću i njegovom uzaludnomm obraćanju. Zato se informisala o istoriji. Veli, Britanija je u savezu sa Crnom Gorom od napoleonskih ratova. Crna Gora je tada ratovala uz Rusiju, a za Britance je na slobodnim srpskim gorama malo ko uopšte i znao. Danas čak i potomci Francuza ne vide budućnost u NATO-u, a teško da je vidi i premijer Džonson. Marković, koji sprema tuđe sinove za misiju u Iraku i sanja da promijeni svijet, spreman je za početak da utiče na mišljenje prvog čovjeka SAD. Već je mnogo učinio, pa kada Tramp kao penzioner jednom dođe u Budvu, on svakako neće pogriješiti pa hvaliti Makedoniju kao onaj Klinton. Ma kakvi, reći će sigurno: „Drago mi je što sam među vama, ovdje u prelijepoj Sjevernoj Makedoniji.“

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---