-Piše: Dragan Mraović

Institucije su u krizi u neoliberalnom svijetu, pošto svjetska finansijska aristokratija paralizuje demokratske društvene, političke i socijalne mehanizme ništeći tako suverenu državu, kao jedinu zaštitu građana od samovolje vladara svijeta i obesmišljavajući svaki pojam demokratije. Institucije neoliberalnog vilajeta su surogati, a kod nas su obesmišljene do karikaturalnosti. Jedan od razloga je i u tome što nije izvršena njihova departizacija. Odmah da pojasnimo. Ako se poslije svake promjene vlasti mijenjaju svi kadrovi u državnim institucijama, ministarstvima, javnim ustanovama, od ministra do kafe kuvarice, a na njihovo mjesto dolaze partijski kadrovi nove vlasti, umjesto partijskih kadrova prethodnih nosilaca vlasti, onda država postaje privatno vlasništvo jedne partije i/ili njenog lidera. Ti kadrovi nemaju znanja, niti iskustva za rad u državnim institucijama, jer nisu prošli ni kroz „pripravnički staž“, niti višegodišnju praksu, nisu ulazili u šest ujutru u fabriku, niti odlagali predmete u registratore, niti nosili šefu burek za doručak. Ali odmah su uskočili na funkcije ili na radna mjesta na kojima nikada nisu imali ni pripravnički staž, kao Gospodar i Gospodarčić.

Naravno, onaj ko dođe na vlast na demokratskim izborima ima pravo da legitimno vodi politiku zemlje i može da postavlja ministre i njihove pomoćnike koji sprovode njegovu politiku proklamovanu na izborima. Departizacija ne zahvata taj politički nivo, ali zahvata sve ostale nivoe u ministarstvu gdje moraju da rade profesionalci, a ne političari. Svi zaposleni jednog ministarstva, počev od kafe kuvarice, moraju ostati na svojim mjestima kao profesionalni kadrovi. Jer, oni su ti koji moraju profesionalno da znaju posao.

U zemljama EU, u koje se kunu naši glavari, ali ne primjenjuju njihova iskustva kojih ima i dobrih, postoje direktori ministarstava koji su profesionalci i svi činovnici su profesionalci. Oni ne mogu biti članovi nijedne partije, ne mogu javno da izražavaju svoje političko opredjeljenje, jer rade za sve građane. Ministar određuje kurs broda, jer je on politička ličnost, ali kapetan broda je direktor ministarstva koji zna kako da raširi jedra da brod ide u pravcu koji je odredio ministar. Ako padne vlada, mijenjaju se samo ministar i njegovi zamjenici-pomoćnici, a svi ostali profesionalci u ministarstvu ostaju na svojim mjestima.

Jer, biti istovremeno partijski lider, izvršni organ vlasti i građanin, nije moguće u demokratiji. Moguće je samo kod nas u autokratiji presvučenoj u karikaturalnu demokratiju. Samo bog Janus ima tri lica. Ne može predsjednik države ili vlade, ili ministar, biti istovremeno i lider partije i visoki partijski funkcioner. Ta dihotomija je suprotna demokratiji, jer lider partije zastupa samo dio građana, a predsjednik države sve građane.

Zato treba departizovati institucije, ministarstva, vojsku, policiju, carinu, o sudstvu da se i ne govori. Ne može zebnja za radno mjesto zbog političkog voluntarizma Gospodara da bude presudna u odlučivanju u sudstvu, na primjer. Oni koji tamo rade moraju da imaju garancije da političke promjene neće ugroziti njihovu egzistenciju da bi sudili po zakonu. Istovremeno, departizacijom niko ne bi ugrozio već zaposlene u institucijama, štaviše obezbijedilo bi se time da ne izgube posao prilikom promjene vlasti samo zato šo nisu glasali za tu vlast. Otvara se prostor demokratiji, a zatvara crna rupa u kojoj se na izborima vodi borba za plijen, a ne za program i plan. Nijedna vlast do sada to nije realizovala.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---