-Autor: Ljubodrag Stojadinović
A sada nešto sasvim drugačije! Ogledno poljoprivredno dobro „Jovanjica” i novi leteći opojni cirkus u našoj balkanskoj psojebini! Nadrealni performans režima, tabloidna overdoza srećnim rastinjem. Složna braća na zajedničkom poslu međusobnog usrećivanja i novela o stvaralaštvu ljudi koji već imaju sve, ali to im ni iz bliza nije dovoljno.
Da nije ovo ipak daleko ozbiljnije od najslavnijeg cirkusa u istoriji, i
Džona Klisa koji ga najavljuje? Naravno da jeste!
Znaju li ovi mlađi naraštaji za
Toma Džonsa, čuvenog Tigra iz Velsa? On je još šezdesetih godina prošlog vijeka, moćnim glasom ispjevao čežnjivu baladu za rodnim domom, koji je, naravno, nezamisliv bez trave. Zelene trave doma njegovog. Evo, trči mu u susret Meri, lijepa je u predvečeriâŚ
Moćna zelena trava je nikla u Srbiji. Nešto je pokošeno i osušeno, ali čitave plantaže biljaka raskošnih listova i neodoljivog zelenila, čekaju da dođu pod srp. No, čije je uopšte to?
Naše, naravno. Trava iz „Jovanjice”, prostora okađenog hilandarskim tamjanom, dio je nacionalnog blaga, utrezorenog pod specijalnim plastenicima. Više zelenila, više hlorofila, manje zagađenja. Ovo je iz lekcije za četvrti razred osnovne škole. Nigdje ne piše da je marihuana prikraćena za taj životni proces sa suncem, iako je pod lošim glasom. Mada ova naša ima posebne nacionalne odlike. To je marihuana uzgajana uz posebnu rodoljubivu pažnju sa najvišeg mjesta, izgleda izrasla pod moćnom rukom porodice. Koje sad porodice? Pa jedino one kojoj je cijela Srbija dom. Porodice kao osnovne ćelije društva, kako bi to rekao matičar, naučen da rutinskom opaskom okonča dosadni posao sklapanja braka. Ili familije koja je sve, kako bi to rekli Sicilijanci, pred svojim neumoljivim donovima.
Dakle, da obnovimo gradivo. Mlad, poletan čovjek, osnovao je farmu za uzgoj organskog povrća. Za taj posao dobio je bar dva važna blagoslova: kaluđerski iz Hilandara, i svjetovni, od državne vlasti. Na oglednoj farmi uslikan je najprije
Zoran Babić, koji je ushićen pred nestvarnim prizorom ljepote njegovane prirode. Nema riječi da objasni šta vidi, ali hoće da kaže da zaista nema riječi.
U nekom radnom kombinezonu, zatečen je i sadašnji ministar vojske,
A.Vulin, koji vadi šargarepe za koje tvrdi da su paradajz, i deklamuje nešto u smislu: ovo je samo u Srbiji moguće. Njegov uzvišeni govor, pun organske patetike, nekako je bio još uzneseniji, i podignut na nivo državničke besjede, kao da ga je neko posebno organsko rastinje podstaklo na takvu farmersko-patriotsku epiku. Trava, kojoj je posvećen ovaj tekst, kao ukras nacionalnog doma, bila je negdje izvan kamera, sakrivena kao državna tajna. Nedovoljno zrela, ili suviše zelena za slikanje.
Možda je u jednom trenutku
Nebojši iz Beograda došlo žao ćaleta mučenika, koji je zaglavio sa minama pod stare dane, a predsjednik ga u svojim nastupima nije potpuno abolirao. Pa je donio važnu odluku: poslaće
Slobodana Milenkovića, čestitog policajca, koji inače već sve zna o istoriji travuljine i njenim vlasnicima, da radi svoj posao.
Vlasnik farme, ili plantaže, kako vam drago, imao je običaj da pod blinkerima juri putevima zlatnog doba koje i lično stvara svojim sađevinama, ali mu kod Milenkovića i njegovog tima to nije prošlo. „Miran! Izađi iz auta, raširi noge, ruke na haubu!“
Samo da okrenem jedan broj! – navodno je rekao on. A zatim je zaprijetio da će lično da zove
Andreja Vučića. „Ne znam koji ti je taj. Telefon ovamo!“
Aleksandar ima samo jednu slabost, a to je brat Andrej. Odmah je požurio da kaže da bata nikada u životu nije čuo niti vidio organskog uzgajivača.
Ali, pokazalo se da Nebojša nije badava doktor. Pa je na konferenciji za medije, hvaleći revnost policije, izrekao briljantnu optužbu na račun Familije, kojoj nekako i pripada: Nema podataka da je imenovani travar u poslednjih šest mjeseci kontaktirao sa Andrejem Vučićem. I tako pokopao gazdu bez atentata: „Ti će da mi zaje.avaš ćaleta! Umukni, da ja ne zinem!”
Znači li to da je počeo konačni unutrašnji obračun među bandom?
Stefanović zna koliko Vučić ne zna, ali Vučić ne zna šta sve Nebojša zna. Ne smije da ga čuva na tom mjestu, niti smije da ga skine. Ostaje mu izgledna nada da će komedija sa Vučevićem i njegovim krivičnim prijavama da ga sačuva, kao što su i sve prethodne tragične komedije.
Krivična prijava
Vučevića protiv Vučića, nezavisno od budalaste zamisli da ga optužbama amnestira, ipak bi, u nekom fantastičnom raspletu mogla da bude istinski udar na homogenost mafijaške vlasti. Šta bi bilo da se iznenada okuraži neki tužilac, i privede Vučića pravdi, makar zbog lažnog samooptuživanja ako je lažno, ili zbog zločinačkog udruživanja i višestrukih nedjela, ako je istinito.
Uostalom, poslednjih nekoliko dana, njihov se predsjednik ponaša sa još manje samokontrole nego inače. U tome postoji bar jedna stvar koja vrijedi: trava je izgleda dobra. I evo, trči mu u susret Meri!
Peščanik.net
)){kind=small}
