- Piše: Vladislav Vuković

Često se pitam da li je ovo što doživljavam i vidim san ili java? Mučnina me neka spopada, pa zažalim što se nijesam rodio 30 ili 40 godina kasnije. Ali, opet zaključujem da bih u tom slučaju bio uskraćen u svom obrazovanju za jednu veliku filozofiju, dijalektičku logiku, etiku i estetiku i posebno za marksističku socijalističku pedagogiju koja se zasniva na stvaralačkom odnosu prema prethodnim tekovinama ove nauke. Bio bih uskraćen da shvatim besmisao nove razvojne filozofije na čijim profanim osnovama je izvedena tzv. antibirokratska revolucija.

Danas „zebem od mnogo mišljenja“, kako reče jedan moj rođak, a pola Crne Gore hoće da ga detronizuje.

Saznajem, a nijesam siguran da je neko u Crnoj Gori zauzimao o tome stav, pa ni organizacija antifašista da je usvojena rezolucija (namjerno pišem malim početnim slovom) čini mi se 25.septembra 2019. u nekom, nije važno kojem, organu EU o izjednačavanju fašizma i komunizma. Na međunarodnom planu ovo ne smije proći, pa i pod uslovom da je iskreno kajanje (u ime njemačkog naroda) Angele Merkel u Aušvicu, kao nekoga ko se formirao u Istočnoj Njemačkoj.

U UN je 3.decembra 2019. usvojena rezolucija, tijesnom većinom, o potrebi povlačenja Izraela sa Golanske visoravni, s palestinskih teritorija, poslije više od šest decenija. Ovome su se suprotstavile zapadne velesile na čelu sa SAD. Pod njihovim uticajem ostale su neutralne sve države bivše Jugoslavije i nažalost (to je izgleda duboka politika) i Srbija (šta je ovdje san, a šta java?). Pri takvom ponašanju u UN i stanju stvari, čemu traženje Srbije od zemalja međunarodne zajednice da ne priznaju Kosovo?

Za razliku od Srbije, Crna Gora je dosledna u podaništvu velikim silama Zapada. Priznala je državu Kosovo (mimo volje većine naroda), ne reaguju na kršenje Ustava i zakona od strane predstavnika nacionalnih manjina... I neki skorojevići u Sandžaku traže skoro pola Crne Gore i neka traže, ali je problem u tome što se iz aktuelne vlasti ne reaguje pa narod ne zna, opet, šta je ovdje san, a šta java. Ni Bošnjačka partija ne reaguje, iako ima dominantno mjesto u vlasti Crne Gore. Oni su na prethodnim izborima išli sa zahtjevom svojim biračima da glasaju za svoje. Još uvijek nas ne obavještavaju šta njihovi misle o inicijativi da se izdvoje u posebnu državu Sandžak. Ne želim da ih krivim nego da ih pitam, pošto su duboko u vlasti, šta će učiniti za moje kada se napada teritorijalna i kulturna samobitnost Crne Gore?

Aktuelna vlast- dio iz DPS-a - ukida civilizacijsku odvojenost crkve i religije od države i obratno: države od crkve i religije. Ta partija hoće vaseljenski da arbitrira o crkvenim pitanjima. Oni su, mora se priznati, nastali iz jednog dijela Saveza komunista CG, kako to reče moj mladi prijatelj Milan Knežević u Skupštini Crne Gore. To je velika istina. Ovom drugom dijelu, s ponosom, pripada i autor ovih redova.

Sredstva informisanja objaviše da se u Italiji, na širokom prostoru, formira neka fašistička organizacija. Nešto slično, ali i kao aluzija na nešto drugo- kao revolt, potvrđuju i moji prijatelji iz Italije, Hrvatske-Istra i drugih zemalja. Karakteristično je da se u našim, više u elektronskim sredstvima informisanja, pojavila svastika-kukasti krst (piše Hitlerov). Osnova krsta je simbol NATO-a, gdje su dodate crte koje ga čine strukturalno i likovno prepoznatljivim kao kukasti krst.

Volio bih da je ovo samo san, a nije nego java koja nas dovodi do toga da kao građani nemamo šta da tražimo u domaćem populizmu kojeg su elite zavodile u procesima antibirokratske (čitaj kontra) revolucije i omalovažavale (osim u trenucima izbora) građane podmićivanjem od strane vladajuće klike koja, u stanju svoje materijalne obogaćenosti, počinje da miluje osiromašene i ojađene tzv. humanitarnim dobročinstvima. To će, izgleda, potrajati sve dotle dok mase ne izađu iz letargijskog sna i pređu u stanje ozbiljne jave.

---