- Piše: dr Blažo Zlopaša

U Bibliji je zapisano da je đavo Adamu i Evi stavio izbor između života i smrti, između života s Bogom ili bez Njega. Obmanuo ih je da je život bez Boga bolji. Prvi ljudi povjerovali su više đavolu nego Bogu. Sve što su izgubili oni koji su povjerovali đavolu izgubilo je i njihovo potomstvo. Čovjek bez Boga u sebi nije mogao spasiti ni samoga sebe, a od grijeha i zla nije mogao spasiti i druge ljude. Nakon prvog grijeha, dogodili su se mnogi grijesi. Kain ubija brata Avelja. Bog se smilovao i prvim ljudima obećao dolazak Spasitelja, koji će ljude izbaviti od grijeha. Spasitelj se rodi u Vitlejemu i dobi ime Isus Hristos. Radost Hristovog rođenja čovjek slavi kroz vjekove najvećim i najveselijim hrišćanskim praznikom Božićem, a Njegoš potomstvu ostavi poruku- da nema dana bez očinjeg vida niti prave slave bez Božića! Hristovo rođenje prijatelji slave pozdravom „Mir Božiji, Hristos se rodi”! Bog je htio da se baš na taj sveti dan, 7. januara u Donjoj Morači kod Kolašina, prije 82 ljeta, rodi sin Ćira i Mileve Radović. Veselje obasja Donju Moraču i roditeljima čestitaše rođenje sina. Narod mu dade i prvo ime Hristo! Osta svetovno Risto. Bog i Bogočovjek, i čovjek koji nosi Boga u sebi, nikada nije izgubio nijednu bitku. I u ratovima na dan Hristova rođenja utihnulo bi oružje. Bezbožnici, ateisti-novokomponovani „vjernici“ u Crnoj Gori, pred ove svete dane zametnuše kavgu, a narod nazvaše „govedima i ovcama“! Donesoše i naopaki zakon i ljuto se prevariše u svom naumu. Narod pođe božjim putem i za svojim (H)Ristom iz Donje Morače, da brani svoje svetinje, identitet, postojanje i čojstvo. Durmitorce, ovjenčane slavom predaka, ni mećava ne zaustavlja, a ta fotografija kruži planetom! Kuči, simbol snage naroda, pješačenjem do Podgorice pokazuju svom mitropolitu da nema sile koji ih može skrenuti s puta Marka Miljanova! U mitropolita Amfilohija utkana je Božija snaga! Htjeti znači moći, a to samo može onaj koji vjeruje u sebe, a vjerovati znači imati Boga u sebi. Obnovio je crkve koje su komunisti u štale pretvarali i stoku u njih spraćali, a popove žive u jame bacali. Izgradio preko 700 crkava i manastira i dva hrama u Podgorici i Baru.

A šta je naopaki Zakon o slobodi vjeroispovijesti objasnio je Vilijam Goldvin (1756-1836) prije četiri vijeka u djelu „Vlast“: „Zakoni se ne rađaju iz dobrote i pameti vladara, već iz njihovih ambicija vlasti i strasti: s tim što zakoni podtstiču korupciju i vode do bezakonja, sve suprotno od onoga što javno propagiraju“. Zakon koji je digao narod na noge predskazao je patrijarh Varnava, prije 80 godina, Božićnom poslanicom 1936. godine, koja je aktuelna kao da je izgovorena danas: „Braćo i sestre, djeco naša ljubazna, moram vas upozoriti na protivjersko i podmuklo strujanje iz inostranstva. Ma koliko vjerovali u zdrav razum i razboritost našeg svijeta, koji još nije iscijelio ljute rane iz minulih ratova, ipak moramo reći da se širi komunistički otrov, koji u našim danima, izgleda, dolazi do prijetećeg izražaja. Glavni izvor komunističkih prevara nalazi se u bezbožništvu, u matererijalističkom razumijevanju samoga čovjeka, svijeta i života uopšte. Njihova „nauka“ nema računa da pojedinci, društvo, narod i čovječanstvo-da svi žive urednim, moralnim i bogougodnim životom. Neće oni to. Njima nije potrebna istina. Neće oni Boga. Njima je potrebna laž. A u zgodnom su položaju, jer lakovjerni svijet guta lijepe priče. Otuda je zadatak ne samo crkve, već i građanskog društva, naroda, u prvom redu škole, da` sprečava širenje bezbožnosti. Bez toga sve protivkomunističke radnje ostaće bez željenog uspjeha. Korov se nikada ne sječe, jer opet izrasta. On se iz korijena čupa!“ Zapitajmo se šta se u ovoj Božićnoj poslanici ne podudara s vremenom sadašnjim i zakonom koji potpisaše zamađijani naslednici ideologije onih koji su sveštenike ubijali i žive u jame bacali, a poslije jedni druge slali na golootočko mučilište!? Narod je shvatio kuda ga može odvesti put ateista, a po zadatku ateiste, koji je vjeru i crkvu izjednačio s partijom, što pokaza izjavom: „Mitropolija crnogorska nije vjerska nego politička organizacija!“Novinari upitaše mitropolita šta misli o izjavi Mila Đukanovića... Mitopolit opet pokaza svoju mudrost: „Ne vjerujem da je predsjednik Đukanović to izgovorio! Ako je to kazao, neka mi M.Đ. kaže koja to politička organizacija traje preko 2000 godina!? To pokazuje njegovo obrazovanje i koliko ne poznaje crkvu i vjeru svojih predaka!“

Narod je krenuo da iščupa korov. Revolt pravoslavnog naroda širi se, pridružuju se i braća drugih vjeroispovijesti, protiv kriminala, korupcije i neslobode. Revolt, dosad neviđen u svim gradovima Crne Gore podsjeća na neke romantične, oslobodilačke pokrete i događaje u našem narodu, koje su nadahnuto opjevali ili o njima kazivali velikani počev od Njegoša, Alekse Šantića, Đure Jakšića, Čika Jove Zmaja, Jovana Dučića, Branka Radičevića, Sterije, Skerlića, Crnjanskog... koje režim izbaci iz školskih programa, čineći nasilje nad istorijom, identitetom i jezikom! U čemu je spasenje? Poslušati Božićnu poslanicu mitropolita Amfilohija i poći njenim putem: „Neka 100. godišnjica božićnih bratoubistava bude početak našeg izmirenja. I jedni i drugi su naši; potomci i jednih i drugih su naši! Izdajnik, ne daj Bože, može biti samo onaj ko pokuša da dijeli i zavađa njihove grobove i potomstva. Zagrlimo jutros, braćo i sestre, kosti i sjeni svih naših predaka, svih onih palih za krst časni i slobodu naše rodne grude”! Podsjetio je na mučni neprirodni sukob oko vlasti jedog đeda i unuka, koji je doveo do bratskog krvoprolića. To bratsko krvoproliće jedni zovu „Božićnom pobunom“, a drugi „Božićnim ustankom“! I jedno i drugo je velika bratska nesreća! Jedan crnogorski istoričar „naučno“ dokazuje ovu nesreću fotorafijom „vješanja“ Crnogoraca na Cetinju 1918.! Istorijska istina ove laži je- u pitanju je vješanje Srba u Trebinju 1914. od strane Austrougara! Ovakvi falsifakati prizivaju nesrećno vrijeme, ponavljanje sukoba i bratskog krvoprolića u koje su se upustili đed i unuk oko vlasti, nastavljeno revolucionarnim bratoubilaštvom u Drugom svjetskom ratu. Ponovi se biblijska priča, nigdje tako kao u Crnoj Gori. Kain ubija Avelja, oličeni u Tempu i Luki. Dok narod korača ka istorijskoj pobjedi i prekretnici, prisjetih se iz gimnazijskih dana Alekse Šantića, čije se djelo naslanja na Njegoševo: „Mi znamo sudbu i sve šta nas čeka, no strah nam neće zalediti grudi, volovi jaram trpe, a ne ljudi, Bog je slobodu dao za čovjeka, snaga je naša planinska rijeka, nju neće nikad zaustaviti niko, narod je ovaj umirati sviko, u svojoj smrti da nađe lijeka...“

---