-Piše: Dragan Mraović

„Uostalom, te objekte su gradili dominantno građani Crne Gore svojim novcem, ako imamo vjernike jedne i druge crkve ne znam zašto bi nekom smetalo da ti drugi vjernici takođe koriste te verske objekte“, pita Predrag Sekulić, izopšten iz Srpske pravoslavne crkve zbog sramnog i nedemokratskog nasilja nad pravoslavljem, jer Zakon o slobodi vjeroispovijesti ima za cilj uništenje pravoslavlja i posebno Svetosavlja u Crnoj Gori, pa je donijet u dva noću kao na nekoj satanističkoj seansi.

Ako neko želi pametan odgovor, mora i da pita pametno. Sekulić negira čak i postojanje crnogorske države, jer ne priznaje da je ona postojala prije 1918, pošto ne priznaje ondašnje državne upise imovine, ali ni poslije, jer ne zna ono što zna svaki činovnik u katastru, odnosno da je pravo svojine nad sakralnim objektima i zemljištem koje pripada crkvenim i vjerskim ustanovama priznato u nizu važećih zakona, pa je na zakonit način priznato i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i kao takvo upisano u Katastar nepokretnosti. A „upis prava svojine u katastar podliježe načelu pouzdanosti i tačnosti. Onaj ko misli da je nešto njegovo, a ne onaj ko je upisan, mora to da dokaže u sudskom postupku. I, tek na osnovu pravosnažne sudske odluke upis u katastru može biti izmijenjen.“

Milogorska vlast proglašava nezakonitim dosadašnje upise SPC u katastar nepokretnosti, iako nije u stanju to da dokaže!? Na to je ukazala i Venecijanska komisija, ali ona ne zanima Sekulića kad mu to ne odgovara. A što da se ovo primijeni i na njega, pa da država donese zakon da njegov stan nije više njegov već državni, a on koji je upisan, na osnovu valjanih isprava, neka dokaže da je stan njegov!? Još Sekulić dodaje „da je svejedno da li će to da se radi u parničnom ili upravnom postupku“. Pa ako je svejedno što nije ostavio obje mogućnosti, već je ovom odredbom zakona pogazio Ustav Crne Gore. Ali biser Sekulićevog nepoznavanja religije, prezira prema vjerskim zajednicama i vjernicama je „ako imamo vjernike jedne i druge crkve ne znam zašto bi nekom smetalo da ti drugi vjernici takođe koriste te vjerske objekte“! Znači li to da pravoslavci i katolici mogu da drže svoje obrede i u džamijama kada tamo nije hodža, ali i hodža u sinagogi ili Manastiru Ostrog? Ali, „te objekte su gradili dominantno građani Crne Gore svojim novcem“, pa bi, po njegovom tumačenju, u katedrali Svetog Tripuna mogle da se drže žurke kad nema bogosluženja?! Mogla bi i zgrada Skupštine da bude sala za rok-igranke, a u zgradi Vlade da se otvore kafići. Jer, svi su to gradili novcem građana. A termin „dominantno“ je karikaturalan. Tako je to kada čovjek nije pismen, pa ne zna etimologiju riječi, jer nje nema u „milogorskom jeziku“. I kada nema lijepog vaspitanja ili ne zna da je prirodno pravo iznad pozitivnog prava, jer iz prirodnog proističe pravo na nešto, a pozitivno pravo je volja čovjeka da nešto nametne.

Srpska pravoslavna crkva treba da pozove svoje vjernike da ne glasaju više za milogorsku partiju. Ako se država miješa u vjerske poslove, ima pravo i crkva da se umiješa u državne. Ne možeš biti za partiju koja ti ruši crkvu! Politička mafija i vjera ne idu zajedno. Možda Sekulić ne zna da na bogosluženju u Cetinjskom manastiru ima više Crnogoraca glasača njegove partije nego onih drugih. Jer politika ne isključuje da se istovremeno bude i vjernik Srpske pravoslavne crkve. A tada vidjećemo ko je Bog a ko Sekulić!?

Jer, loše je da državu vode neznaveni ljudi.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---