-Piše: Dejan Mirović

Veliki ruski naučnik Pavel Rovinski je nekoliko puta boravio u Ulcinju u periodu 1880 - 1885. Očaran pjeskovitim ulcinjskim plažama, on je zapisao da su one među najljepšima na cjelokupnom Jadranu i da grad ima sve uslove da bude „evropsko mjesto“ jer je klima slična kao u Italiji, a Ulcinjsku ravnicu ili Donju Bojanu, kako je naziva, karakteriše čest sjeveroistočni vjetar koji ljeti donosi prijatno osvježenje. Rovinski navodi i da je 1885. godine pod upravom ruskog Varamana kapetana-topografa prokopan kanal do mora dužine četiri kilometra. Najveći srpski pisac - genijalni Crnjanski između dva svjetska rata 1927. godine piše o „vanrednim, divnim i pješčanim ulcinjskim plažama“ i divnim noćima. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, pod rukovodstvom mladog i sposobnog direktora „Ulcinjske rivijere”, rođenog Ulcinjanina, grade se turistički centri Ada Bojana i Velika plaža. Osamdesetih godina Ada Bojana i Velika plaža postaju omiljena destinacija turista iz zapadne Evrope. Adu Bojanu posjećuje čak i bivši njemački kancelar i dobitnik Nobelove nagrade Vili Brant koji, kao i Rovinski vijek prije njega, nije krio oduševljenje ulcinjskim plažama i prirodom.

Nažalost, nigdje se nesposobnost, korumpiranost i pravo lice Đukanovićeve vlasti ne vide tako jasno kao u današnjem Ulcinju. Umjesto da bude regionalni i evropski turistički centar, Ulcinj je početkom XXI veka postao jedina nerazvijena opština na crnogorskoj obali. Da bi apsurd bio još veći, većina crnogorskih plaža pripada upravo Ulcinju - 73 km su dugačke sve plaže na Crnogorskom primorju, od čega je oko 20 kilometara u Ulcinju. Umjesto ljudi poput Rovinskog, Crnjanskog i Branta, Đukanovićeva vlast u Ulcinju ugošćava Nasera Keljmendija, lice sa Interpolove potjernice koga je američka DEA označila kao jednog od regionalnih „lidera“ u kontrabandi nelegalnih supstanci. Đukanovićeva vlast je uz pomoć svojih lokalnih koalicionih partnera i „eksperata“ koje je slala iz Podgorice „uspjela“ da 2006. proda prelijepi novi hotel „Galeb”. Novi vlasnik je srušio hotel. Danas je na tom mjestu parking, kao i na ekskluzivnoj lokaciji na poluostrvu Ratislava na kojoj se nekada nalazio hotel „Jadran”. Čarobno ušće Bojane je zakrčeno nelegalnim objektima. To je, zajedno sa krađom ulcinjskog pijeska, dovelo i do ekološke katastrofe 2017. kada je zatvoreno ušće Bojane. Hoteli na Velikoj plaži su rasprodati ili ruinirani i srušeni kao hotel „Lido”. Slično je stanje i na Adi Bojani, posebno na južnom dijelu čarobnog ostrva na kojem se nalaze ruinirani i napušteni objekti koji stoje nasuprot plaže koja je iz godine u godinu sve manja upravo zbog ekološke katastrofe. Kanalazicione cijevi nisu obnavljane još od osamdesetih i to se se posebno osjeća na vještačkom kanalu Port Milena. Uništena je i ulcinjska Solana podignuta 1934., nakon što je prodata Đukanovićevom prijatelju i oligarhu Vesku Baroviću 2005. Ipak, lokalnim Đukanovićevim partnerima to nije bio razlog da raskinu koaliciju i nešto urade za svoj grad. Naprotiv, oni su poput potpredsjednika Narodne skupštine Gencija Nimanbegua odlučili da se bave globalnim temema kao što su budućnost regiona i NATO.

Neronovska faza Đukanovićeve politike praćena otimanjem sakralnih objakta i progonom najveće verske zajednice u zemlji je, međutim, dovela i do prvog masovnog iskazivanja kolektivne svijesti koja ne misli samo o svojim privilegijama. Predvođeni mladim i uglednim protom Sinišom Smiljićem, vjernici Mitropolije crnogorsko- primorske, Srbi i Crnogorci, dostojanstveno i mirno prošli su u velikoj litiji od nove Crkve Svetog Nikole pod Meterizima do stare, istog imena, pod Bijelom Gorom 18. januara 2020. U dugačkoj koloni bilo je i njihovih sugrađana islamske i katoličke vjeroispovijesti. Tako je jedan primitivan zakon apsurdno doveo do najljepšeg događaja koji se u Ulcinju desio u ovom vijeku.

---