-Piše: Milan Mišić

Svjetska politička i poslovna elita se i ove godine– po pedeseti put – okupila u Davosu, da bi konferisala o budućnosti planete tako što će držati fine govore pretvarajući se pritom da su riječi adekvatna zamjena za djela.

Ovoga puta u središtu pažnje bio je američki predsjednik Donald Tramp koji je priliku iskoristio za još jednu „ja pa ja” tiradu i uz put udario još jednu kontru svijetu razuma i rezona. Ono što je za najveći dio čovječanstva danas aktuelna i sve dramatičnija prijetnja – klimatske promjene – za njega su samo izmišljotine. Time je potvrdio svoju pretenziju da su lažne vijesti loše samo kad ih proizvode drugi, dok sve fikcije koje dolaze iz njegove glave i usta imaju pozlatu.

Tramp se inače na kratko sklonio iz Vašingtona gdje je u toku specijalno zasjedanje gornjeg doma Kongresa – stočlanog Senata – koji je privremeno pretvoren u sudnicu. Sudi se, tek treću put u američkoj istoriji, upravo predsjedniku, zbog zloupotrebe vlasti. Riječ je o završnom činu „impičmenta”, ustavne procedure opoziva.

Kako stvari sada stoje, optužnica je dobro argumentovana i činjenice koje je podupiru nisu sporne. Ali ovo suđenje je prevashodno političko, pa će, zato što njegova partija u Senatu ima većinu, Tramp po svemu sudeći ostati u Bijeloj kući, u najmanju ruku do kraja svog prvog mandata. Da li će početkom novembra na izborima obezbijediti i drugi mandat još se ne zna, jer je u obilju prognoza malo onih pouzdanih.

O klimatskim prijetnjama, čiji su glavni podsjetnik minulih nedjelja katastrofalni požari u Australiji, od Trampa je u Davosu mnogo uvjerljivije govorila švedska tinejdžerka, 17-godišnja Greta Tunberg, koja je i medijska ličnost godine. Njeni argumenti su pritom bili mnogo temeljniji od onih nominalno najmoćnijeg čovjeka svijeta.

Klimom su, inače, počeli da se bave i bankari: krovna organizacija svjetskih centralnih banaka upozorili da bi upravo klimatske promjene svijet mogle da gurnu u novu globalnu finansijsku i ekonomsku krizu.

To je konstatovano samo dan prije nego što je postalo jasno da se pojavio novi „crni labud” – događaj koji nije očekivan, a koji ima veliki uticaj. Riječ je o globalnom alarmu zbog pojave i brzog širenja novog koronavirusa otkrivenog u Kini i u ovom momentu već raznijetog po svim kontinentima.

Virus izaziva teško zapaljenje pluća, u mnogim slučajevima smrtonosno. Da bi spriječile pandemiju, kineske vlasti su u karantin stavile čitav jedan region sa 35 miliona stanovnika, dok je Svjetska zdravstvena organizacija izdala prvo upozorenje da je na pomolu globalna vanredna situacija.

Pored zdravstvene prijetnje, ovaj nauci nedovoljno poznati virus je i nesumnjivi udar na kinesku i – posledično i na svjetsku ekonomiju, čije razmjere mogu samo da se naslute.

Na dobro svakako izaći neće. Sumornom početku dvadesetih dodajmo i događaj od četvrtka, kada je odbor atomskih naučnika (među njima i 13 nobelovaca) veliku kazaljku na „satu sudnjeg dana” – metaforičnom mjerenju koliko je čovječanstvo blizu svog katastrofalnog urušavanja – pomjerio unaprijed, tako da je do apokaliptičke ponoći ostalo još samo sto sekundi.

Razlog: svijet nastavlja da se suočava sa dvije simultane prijetnje - nuklearnog rata i klimatskih promjena – a svjetski lideri svojim postupcima svakodnevno pospješuju eroziju političke infrastrukture koja te katastrofe treba da spriječi.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---