- Piše: prof. dr Dragan Koprivica

U današnjim vunenim vremenima u Montenegru, kad se na djelu vidi da režimski moćnici nijesu naučili ništa više od komunjarskog obračuna s neistomišljenicima, i kad bi rado organizovali donatorsku konferenciju za restauraciju domaćeg Golog otoka, Grmožura, uslijedila je pomalo neočekivana, trezvena izjava američke ambasadorke u Crnoj Gori, Džudi Rajzing Rajnke, o slobodi javne riječi i neprimjerenom činu hapšenja Nikšićanina Milije Goranovića zbog komentara na Fejsbuku.

Korektno upozorenje Rajnkeove da se ne treba igrati s demokratijom pokazalo se kao, iako damski, ipak klasičan šamar podgoričkom režimu. Zato su ovdašnji vlasnici vlasti, naviknuti na podršku Zapada šta god muvali po Crnoj Gori, bar u početku djelovali kao poliveni ‘ladnom vodom. Uostalom, Rajnke je i magistrirala u sferi odnosa s javnošću, na Univerzitetu u Prinstonu, pa su joj medijske teme isuviše dobro poznato štivo da bi mogla prećutati rigidni postupak hapšenja građanina Goranovića, uz odvođenje iz kuće kao da je mafijaški bos sa Sicilije.

Povod za spektakularno hapšenje Nikšićanina bila je, istinu govoreći, ne baš umivena izjava na ocjenu direktora Uprave policije Veljovića da je Crna Gora zbog zabrane ulaska u Crnu Goru vođama kriminalnih klanova iz Srbije i regiona dostigla visok nivo sigurnosti građana. Goranović je najvjerovatnije želio poručiti Veljoviću da ne zamjenjuje teze, nego da se naša zemlja prvo i prvenstveno pričuva od zla domaćega, i domaćeg kriminala. A, pošto se Veljović distancirao od kažnjavanja Goranovića, sada je za očekivati i da se Nikšićaninu ukine i novčana kazna, ali i ustanovi ko je naredio policijski atak na njegovu kuću i familiju kao u akcionom filmu.

Kao sofisticirana dama i političar, Rajnke je s pravom istakla da je upućivanje uvreda na račun javnih ličnosti neprikladno. Ali je jasno i nedvosmisleno istakla da u paket javnih funkcija ide i tolerantnije prihvatanje žešćih kritika, jer je to za javne ličnosti, kako je navela, „dio posla”. A na Tviteru je podvukla: „Ali ipak, na kraju svega, moramo da branimo pravo na slobodu izražavanja. To je fundamentalno za demokratiju.”

U DPS-u, koji demokratiju u Crnoj Gori glumata, i ismijava već godinama, mnogi su bili zgranuti kako ih je Džudi elegantno izbručila. A da li će je Darmanović pod hitno pozvati na razgovor tražeći ispravku navoda, malo je vjerovatno. Tim prije što je u fokusu američke ambasadorke sigurno i već poznata nemila storija o hapšenjima nekoliko novinara po Crnoj Gori, uz povampirenje represivnih dešavanja, hapšenja, naplate kazni za verbalne delikte... Po svoj prilici, s ovdašnjim diktatorima, fino smo se zaputili u Evropu. „Lideri u regionu”.

Sve zajedno s tri ambasadora, koji kao tri musketara htjedoše kavaljerski platiti kaznu za uvredljive i militantne izjave svoje koleginice na račun nepoželjnih joj vjernika u Crnoj Gori, a da protiv dotična tri džentlmena dosad nije preduzet nikakav postupak, osim što im je očitana bukvica u resornom ministarstvu.

Takvi su dvostruki aršini ove nezasite vlasti, koja otužno glumi demokratiju, a u praksi sprovodi autokratiju i kleptokratiju, kradući sve što se po Crnoj Gori još može pokrasti, pa je sad bacila oko i na imovinu mitropolije.

Uglavnom, američkoj ambasadorki se ovog puta očito pomalo smučila „demokratija” i jeftina gluma ovdašnjeg režima, pa se, videći primjere staljinokratije na djelu, možda i zapitala u duhu pjesme Petra Preradovića „Putnik”: „Bože mili, kud sam zašla, noć demokratije me nađe u tuđini..!”

Uglavnom, poruka Rajnkeove podgoričkom režimu je jasna: da ne pretjeruje s progonima građana povodom izjava, i da ne pravi crne trojke za hapšenja. Uostalom, kad na nekom narodnom skupu građani viču „Milo, lopove”, tehnički je i neizvodljivo uhapsiti svih dvadeset hiljada građana odjednom, posebno što je Spuž ionako prebukiran. Jedino da se u pinočeovskom stilu otvori neki podoban stadion.

Narod treba pustiti da govori, a mudar političar da osluškuje i pazi šta radi, jer nije tu narod zbog njega nego on zbog naroda. Zato treba prekinuti s rigidnim obračunima s građanima zbog izjava. Uostalom, po režimskim portalima već godinama se množe najprljaviji, cinični komentari lica, zaduženih da blate rad opozicionih lidera, pa te komentatore policija nikad nije procesuirala, niti su to opozicionari i tražili.

U svakom slučaju, civilizacijski i odgovorni gest Rajnkeove ostaje za pamćenje. Isto kao i gest premijera Markovića, s čijim mnogim stavovima se autor ove kolumne ne slaže. Ali je premijer imao građanske savjesti da pred crnogorskom javnošću sruši cjelokupan montirani „državni udar” negirajući tvrdnje Budimira Šegrta da ga je informisao o tome da su lideri DF-a navodno planirali državni udar. A da li će poslije dva korektna istupa, Markovića i Rajnke, iz krugova vlasti, i onih bliskih njima, uslijediti i još neki, trezveni i čojski, kad branite drugog od sebe, vrijeme će pokazati. Rajnke je ovog puta zaslužila poštovanje svih poštenih građana Crne Gore.

---