-Piše: Boris Jovanović

Sad smo još i ludaci...Organizovani u ludačke pokrete. Mada, čudno je kako se to ludaci organizuju, pa još stvaraju dobro organizovane pokrete...

Biće da tu nije riječ o ludacima. Biće i da tu nije riječ o ludačkim pokretima...a biće i da je ludilo u glavi prvog pametara i da su mu na sluđenom umu nekakvi ludački pokreti....

Pa ko je onda lud? Ko je opičen...Ludaci u ludačkom pokretu ili prvi pametar u napadu montenegrinske pameti...da li je posrijedi montenegrinski izliv pameti u dukljanki mozak...Ili smo opet krivi mi, ludaci, velikosrpski i ruski duraci dobro organizovani u anticrnogorske pokrete...Naravno, sa ciljem ponovnog posrbljavanja tek vaskrslog Montenegra u kojem sve umire osim bujanja dukljanske šizofrenije...

Razdrljeni prvi pametar, u elementu kao nikada do tada, upire duguljastim kažiprstom u ludački pokret. U taj perfidni i zločinački velikosrpski naum udruženih ludaka...Suviše razdrljeno, suviše bestijalno, suviše đukanovićevski. Što bi se reklo u velikosrpskim i ruskoslovenskim kuloarima: Čo'ek prevazišao samog sebe. I do sada je bio veliki, ali od sada je zaista mali u svemu što zbori, u svemu što tvori...

Kada bi makar prvi pametar samo zborio, možda bi nešto i preteklo ispod njegove rafalne logoreične paljbe po mrskim velikosrbima udruženim sa bjelosvjetskim Rusima u straobalnom ludačkom pokretu. Njegova zbornjava koja miriše na provrištalu pamet i na netom ispucane metke mogla bi se nekako i podnijeti...Navikli velikosrbi i ostali ludaci na trpnju i patnju...

No, strašno je što prvi pametar i zbori i tvori...Tako njegove iskričave i velikoumne riječi pale ognjeve čiste mržnje po ovoj jadnoj i sluđenoj, svetoj i voljenoj državici...

Elem, šta li, o ludosti, valja uraditi sa ludacima... Kakve li su pametne nakane prvog pametara s tim u vezi? Šta li je to nakanio rasrđeni, razljućeni i razdrljeni goropadnik...

Šta li se, o ludosti moja, mora uraditi sa ludacima, pa još dobro organizovanim u ludačkom pokretu?

Naravno, treba ih smjestiti u nadležnu ustanovu...Ukoliko ima mjesta...A pošto je mjesta malo u malenom nam dembelanskom carstvu, a pošto je ludaka mnogo u ludačkom pokretu, bilo bi poželjno malo prorijediti ludački pokret...

Kako li se to, o ludosti moja, postiže? Mislim na prorijeđivanje, jakako...

Malo me zebe oko ludog velikosrpskog srca kad pomislim na prorjeđivanje moje braće ludaka u ludačkom pokretu...

Može biti da je to uslovni refleks, genetski zapis iz nekih jučeranjih vremena.

Znaju nešto o toj zebnji i Jevreji i braća Romi...

Pa, eto, sluti i ovaj ludak koji tolkuje i braća mu ludaci u ludačkom pokretu.

Treba samo primijeniti oprobane metode iz bliske nam prošlosti:

Najprije se dobro treba rasrditi i razdrljiti, ukoliko ste poglavnik, naravno...

Onda treba ušiljiti duguljasti kažiprst kao koplje u dežurne krivce...

Zatim treba te dežurne krivce proglasiti za rušitelje malenog zemaljskog raja, za otpad i naplavinu...

Pa ih treba proglasiti ludacima...

Pa ih onda optužiti za organizovanje ludačkih pokreta...

Pa im treba ubiti Boga...

I svaku njihovu odbranu proglasiti za krvoločje...

I svaku njihovu ljubav pretvoriti u mržnju...

I šta još fali, prije konačnog rješenja... Možda bodljikava žica...

Kako može litija biti ludački pokret...Kako li ludaci mogu biti braća i zemljaci...Kako može mirni otpor biti kidisanje i kako može biti čovjek onaj koji drugom čovjeku oduzima pravo na čovjekovanje...

Pitam se u ludosti svojoj obasjan mudrošću u ludačkom pokretu...

(Autor je književnik)