-Piše: Miroslav Brajović

Đukanoviću, kumim Vas Bogom, u koga ne vjerujete, podnesite ostavku zbog mira u vašoj i našoj kući! Svaka generacija nosi lično i posebno breme na leđima. Breme samo njoj „suđeno”. Ovih dana sve što su naši preci vjekovima sticali – čast, hrabrost, poštenje... neki ljudi zaboraviše. Očito, ne poučeni precima, već slijepim naređenjem – u pitanju su veliki i hrabri Crnogorci, s dugim cijevima koji u pet ujutro uletješe da uhapse jednog od većih „srpskih kriminalaca”.

Ni manje- ni više, nego majku srpskih sinova, uglednog, časnog i poštenog prosvjetnog radnika, Ratku Knežević. Pitam se gdje to izgubismo čast, moral i hrabrost kada sebi dozvolismo da udarimo na najveću svetinju svakoga od nas, a to je Majka?! Bila ona naša, vaša ili Milana Kneževića.

Zato se pitam, svih ovih dana, kako je neko mogao narediti i kako je neko drugi mogao sprovesti naređenje da se hapsi majka, naša starica, dobročinitelj, mila nastavnica, prosvjetni radnik, danas penzionerka.

Gospodine predsjedniče, danas se Vaših i postupaka Vaših saradnika, ne stidi samo Crna Gora, nego i cijeli region. Da li svi Vi koji učestvujete u ovoj sramoti, imate kući ili u srcu svoju najveću svetinju, majku? Sa zabrinutošću Vam se obraćam predsjedniče Crne Gore. Djelimično i sa strahom, ne zbog sopstvenog života, nego zbog Crne Gore i njenih građana.

Da li je vrijednost naše i vaše Crne Gore kada mržnja prevlada zdravi razum? Ili, kada se, među deset gorostasa, starici stavljaju lisice na ruke? Tih deset kršnih Crnogoraca, čak možda i ne njihovom krivicom, stidi se svaki pošteni i umni građanin Crne Gore!

Sve što ste do sada uradili, gospodine predsjedniče, uradili ste jadno, bijedno, licemjerno, nepošteno, na štetu svih građana Crne Gore. Zato se konačno uzdignite, predsjedniče, uzdignite se iznad samog sebe i pokušajte da Vam to ne bude teško.

Uzdignite se bez bojazni i straha, jer smo se mi Srbi kroz istoriju samo branili, čuvali svoje porodice, svetinje i državu. Branili i uvijek uspjeli da se odbranimo od neprijatelja i dušmana.

Odbranićemo se i ovoga puta od Vas samih, unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja i naših vjekovnih dušmana. Odbranićemo i Crnu Goru i vratiti joj oduzeto, prije svega slobodarski duh. A kada se odbranimo, mi sve oprostimo, pa čak i dušmanima pomognemo.

Kao čovjek rođen na Kosovu i Metohiji davnih šezdesetih godina, kao Srbin iz Zete, Crne Gore, otac, djed, jamčim Vam svojom glavom da ćemo Vam mi Srbi oprostiti. Oprostiti za sve ovo vrijeme Vaše vladavine, za mnogo toga što ste nam uradili. Srbe ste omalovažavali, ponizili, potcijenili, svrstali nas u građane drugog reda. Ne Vašom hrabrošću, već kukavičlukom, ne Vašom voljom, nego voljom Vaših gospodara.

Prozvali ste nas izdajnicima i od golog straha nam nikada niste bili iskreni predsjednik, na šta Vas je Ustav obavezivao. Ja Vas razumijem i kao Srbin žalim, zato vam i praštam, ali podvlačim – ne dirajte svetinje.

Takođe Vas podsjećam da ste nama Srbima ubili svaku nadu za bolju budućost, uzeli ste nam sve što se moglo uzeti jednoj naciji. Uzeli ste nam dostojanstvo, dušu, zastavu, jezik, posao, novac, sve nam je oteto ne zato što nas je strah, nego zato što smo željeli da sačuvamo mir u našoj i vašoj Crnoj Gori.

Do kada želite da nas ponižavate i do kada ćete nas zavađati sa našom braćom Crnogorcima? Šta nam znače ovi kilometarski iskopani kanali, do kada nas želite ucjenjivati i plašiti? Razmišljam – Vama na autoputeve kojih nema, a nama Srbima na jame od kojih i zbog kojih nam duša još nije zaliječena.

Vaša taktika mi je poznata – dok nas predstavljate kao glavne krivce za sve i svašta, kupujete vrijeme za opravdanje ekonomskog sunovrata u koji ste gurnuli Crnu Goru. Urazumite se, vjerujte Božijoj sili koju svakodnevno možete vidjeti na ulicama širom Crne Gore. Bolje vjerovati Bogu, u koga trenutno ne vjerujete, nego svim savjetnicima oko Vas, koje, vjerovali ili ne, odavno suštinski i nemate. Shvatićete uskoro da bez svetinja Crna Gora nema kuda, da bez naše, i, upamtite, Vaše Srpske pravoslavne crkve, nema nam života.

Predlažem Vam kao hrišćanin, Srbin, običan smrtnik – pomozite prvo sebi, svom potomstvu, svojoj porodici, pomozite Markoviću, Veljoviću, Nuhodžiću. Pomozite svima svojim postupkom. Ne samo Srbima, nego i Crnogorcima, Muslimanima, Bošnjacima, Hrvatima, Romima, svima koji žive u Crnoj Gori. Time ćete pomoći i nama Srbima koji nikada nismo bili „Vaši” građani, iako nikada nismo nikoga, pa ni Crnu Goru, izdali za šaku dolara...

Izdaće Vas ukoro, Đukanoviću, najbliži oko Vas. Na isti način na koji su najbliži i oni koji su mu ljubili skute izdali predsjednika Slobodana Miloševića.

Povucite nakaradni zakon, ne plašite se osvete Vaših gospodara, kao što se ja ne plašim Vas. Svjestan sam da ću trpjeti još veće posledice od svih do sada zbog ovih izgovorenih riječi.

Podnesite ostavku, predsjedniče Đukanoviću, prije nego što bude kasno za sve nas, za svakog građanina Crne Gore. Ko god ima oči, a Bog mu je podario vid, nije slijep i mora vidjeti da ovo na dobro izaći neće. Vratite mir Crnoj Gori. Još jednom- podnesite ostavku.

---