-Piše: Dragan Mraović

U Ustavu SAD piše: „Kongres ne može donijeti nikakav zakon o ustanovljavanju nekakve vjere ili zakon kojim bi se zabranjivalo slobodno ispovijedanje neke vjere.“ To znači da država ne smije da pravi nikakvu pravnu ili realnu razliku između crkava. A profesor pravnih nauka dr Ratko Marković kaže da se „bez realnog ne može ostvarivati ni duhovni elemenat vjeroispovijesti, jer oba elementa čine njen identitet“. Pod realnim su obuhvaćeni vjerski objekti, kao džamija, crkva, manastir, zatim vjerske relikvije, ćivoti i mošti svetaca, grobovi na tlu vjerskog objekta, svete knjige, predmeti koji služe bogosluženju. Unutrašnjost tih realnih objekata je oslikana religioznim prizorima crkve kojoj objekat pripada, pa je Predrag Sekulić postao najveći alhemičar u istoriji svjetske neznavenosti o vjeri rekavši „ako imamo vjernike jedne i druge crkve ne znam zašto bi nekom smetalo da ti drugi vjernici takođe koriste te vjerske objekte“. Može li iko zamisliti da poslije bogosluženja mitropolita Amfilohija u Cetinjski manastir, sazdan 1484, a koji je Njegoš obnovio, uđe raspop Miraš raščinjen, predat prokletstvu i vraćen u red laika odlukom vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I, i da takav lik skrnavi antimins manastira s mitropolijskim srpskim grbom? On koji je rekao za ustaški „Hrvatski tjednik“ da „Srpskoj pravoslavnoj crkvi treba suditi u Hagu“! Zna li Sekulić onu narodnu: „Blago onom ko rano poludi, čitav život mu u veselju prođe“!

Država ne može da pravi nikakvu stvarnu ili pravnu razliku između crkava, jer su za laičku državu sve vjere ravnopravne. Ovaj princip je prekršen potpisivanjem posebnih ugovora milogore sa Rimokatoličkom crkvom i Islamskom zajednicom, što je „konkordat“ kakav je već imao Musolini sa Vatikanom. A Musolinija i Gospodara povezuje jedna zajednička nit – obojica su diktatori! Nedavno Gospodar reče da ne može neka crkva iz inostranstva, konkretno Srpska pravoslavna crkva, da ima nacionalnu crkvu u Crnoj Gori. Ali, ne reče kako to ne važi i za Vatikan. A, Gospodar ne zna takođe da se u Statutu Srpske pravoslavne crkve nigdje ne pominje srpska nacija, pa to uopšte nije nacionalna već pravoslavna crkva. Zato bi Gospodar mogao malo da se obrazuje tako što će da čita i druge knjige osim svojih bankovnih knjižica, recimo onu koju je imao u jednoj švajcarskoj banci sa 130 miliona maraka još 2000. godine od ukupno oko 900 miliona ondašnjih maraka po svijetu, prema dokumentovanim podacima italijanske Direkcije za borbu protiv mafije.

Gospodar povređuje najdublje vjersko i ljudsko biće srpskog naroda. Jednom kada se to učini, čak i ako se to pravno ispravi, ostaju duboki i trajni ožiljci na dušama vjernika. Povrijeđeni su njihova intima i duhovnost. To se ne zaboravlja i ne prašta. Gospodar stavlja šapu na Manastir Svetog Vasilija Ostroškog da bi se dočepao prihoda manastira pravdajući to državnim vlasništvom milogoraca. Po popisu Crne Gore, u vrijeme kada je ta svetinja već izgrađena, bilo je šest odsto Albanaca i 94 odsto Srba. Milogorci nisu dali ni perpera, jer tada nisu ni postojali. Državni prilog je novac građana, ali, ako je dat kao blagodarje, darodavci nisu vlasnici. Smiju se ljudi u svijetu pameti Gospodara, što njegovi mediji prećutkuju, ali NATO uvijek bira najgore među nama. Sve najgore misle zapadni gospodari i NATO o njemu. No, jedino takvima mogu da se posluže.

A za takve nije „kelija“, već samo ćelija u Spužu! I to je bolje za njega nego da mu njegovi nalogodavci, NATO i engleska obavještajna služba za smutnje na Balkanu MI6, presude za neuspješno izvršenje zapovijesti da pokori srpski pravoslavni narod.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---