-Piše: Boris Jovanović

Zašto radi to što radi?

A zna se ko radi i šta nam radi...

Zašto traje toliko koliko traje, a kad se jednom završi, kako će se završiti...

Da li radi to što nam radi svojom voljom ili je to stvar instinkta.

Da li je on koji nam sve ovo radi, bivša ličnost, sadašnji organizam u stanju samoodržanja...

A kad bi i htio da nam ne radi ovo što nam radi, da li bi morao da radi ovo što radi...

Kad li će konačno proći ovaj neizdrž i da li će i ovaj jad biti pominjan pod imenom-dobra stra vremena...

Možda može još jadnije, još crnje...

Možda to još jadnije i još i crnje jeste krajnji cilj njegove takozvane politike, njegovog samoodržanja...

Taj organizam nije rekao svoju poslednju riječ, nije odradio svoj poslednji zadatak...

Nešto je zamislio, a šta je zamislio, samo Sveznajući zna...

I nema to veze sa ideologijom, jer to je instinktivna samoodbrana koja liči na rasrđeni napad...

Organizam mora da se brani, ma i po cijenu sveopšte propasti...

Zapravo, jedino je sveopšta propast garancija njegovog opstanka, njegovog samoodržanja...

Kada se organizmu zaljulja tlo pod nogama, organizam će uništiti tlo na kome stoji...

Kada se ovom organizmu zaklopi nebo nad glavom, organizam će uništiti nebo...

Kada ovom organizmu narod okrene leđa, organizam će uništiti narod...

Kada ovom organizmu građanstvo otkaže poslušnost, organizam će uništiti građanstvo...

Kada ovom organizmu saradnici okrenu repić, organizam će uništiti saradnike...

Kada ovom organizmu država u koju se zaklinje postane sumnjiva, organizam će uništiti državu...

Pa će se zaklinjati samom sebi, kao što se uvijek i zaklinjao...

Zaklinjaće se samom sebi, jer on je sam sebi mjera svih stvari.

Organizam dobro zna da je organizam jedina vrijednost...

Organizam dobro zna da je zemlja glibina, a da je nebo besmislica.

Organizam je čvrsto uvjeren da je narod rulja u ludačkom pokretu.

Organizam je garantovano siguran da su građani glupavo stado koje treba šišati...

Organizam je odavno prokljuvio da je država mašina za pranje prljave love...

I da ništa nema vrijednost sem golog organizma.

I da ne postoji ustav, zakoni, ideologija, programi, demokratija i teokratija i ostale trice i tarakovine.

Postoji samo samoodržanje.

Postoji samo opstanak prvog organizma na prvoj poziciji, u inat svima i uprkos svemu...

Zato se organizam ponekad preznaja...

Zato mu je ponekad teško...

Kad osjeti svjetlost istine, organizam se brani mrklinom mraka...

Dobro zna da će svjetlost istine da prođe, a da će mrklina mraka opet da zavlada...

Treba izdržati samo trenutak ozračenja...

Treba odoljeti samo trenu rasvjetljenja...

I opet će biti kao što je bilo...

Jer mrak je prirodno stanište organizma...

I ako neko prinese plamičak svjetlosti, organizam će ugasiti svjetlost...

A ako se plamičak rasplamsa, ako se pretvori u buktinju, organizam će pobjeći daleko...

Jer uvijek negdje postoji totalni mrak u kojem će biti svoj na svome...

(Autor je književnik)

---