-Piše: Dragan Mraović

Gospodar je omrznuo šah zbog ustaške šahovnice, ali je i dalje igrao, sa srpskim neprijateljima uključujući i neoustaše, simultanku protiv naroda. Uvijek isto otvaranje, svoju varijantu mafijaške sicilijanske odbrane! Ali, nije predvidio varijantu odbrane pravoslavnog naroda u meču u kome mu ističe diktatorski mandat, ali mu ostaje dovoljno vremena za kazamat. Osjeća da je mat blizu, pa sada nudi remi u zamjenu za ono što više nije njegovo, jer se odrekao svojih predaka. Gori su oni što se odreknu svoga i svoje poreknu, nego oni što napadaju tuđe. On je vjerovao u NATO, u EU, u englesku obavještajnu službu MI6, dok je pljačkao narod služeći njihovim interesima. Ali sada ćute i NATO, i EU, i engleska obavještajna služba. Puštaju ga niz vodu, jer i oni znaju da je snaga naroda iznad vojne i svake druge sile! Da nema tog pakta, ni trojnog, ni sa đavolom, ni sa njima, koji neće raskinuti lance novog Hitlera oličenog u paktu trojne osovine NATO-EU-MI6! Jer, kada se duhovna snaga jednoga naroda pretoči u litije, u masu ljudi visokih čela na ulicama, u vidljivu svetosavsku energiju, u vjeru jaču od sile oružja, onda oni pragmatski shvataju da je kraj Gospodaru koga su koristili da sprovodi njihovu satansku koncepciju pretvaranja časne Crne Gore u ljigavi evroatlantski i mafijaški pašaluk. Ako su zli, nisu glupi. Ali, još se nadaju da mogu to oposliti sa nekim drugim, pa su pripremili žrtvovanje svog piona Gospodara, iako nemaju više „tempo“ - prednost da su na potezu. Sada inicijativu ima pravoslavni srpski narod. Tu ne pomažu ni sila, ni ucjene. Ne mogu evroatlantski dronovi da pobijede litiju božijih anđela.

Planetarnog satanu ne brine pad piona Gospodara, već to što se jalovi njegova namjera da porobi maleni, ali hrabri i časni narod. Još se nada da bi mogao spasiti svoj zli naum žrtvujući Gospodara kao piona u svojoj šahovskoj igri protiv Boga. Ali, sa Njim i pravoslavljem nema trgovine oko remija. Igra se do golog antihrista, jer je duh svetosavlja iznad svakoga ko ima zle namjere. Ono što evroatlantski satana počinje da shvata jeste da mu je projekat pokoravanja Srbalja i uništavanja Srpske pravoslavne crkve nepovratno ugrožen. Jer ova vatra srpske Sparte se može razgoreti i u Srbiji i Republici Srpskoj. Ne zna evrokratska hobotnica šta da čini, jer ne razumije tu igru duha i vjere. Ipak, za početak, žrtvovaće svog piona Gospodara ne bi li odugovlačila partiju. Ta žrtva je iznuđena, ali pozicija evroatlantskog sotone je neodrživa. Crna Gora će uskoro povući priznanje narko-države Kosova i ući u proces izlaska iz NATO-a i postati stvarno nezavisna. To je mat koga se plaši evroatlantska aždaha u najmanjoj državi po teritoriji, ali najvećoj po viteštvu. Za nju je Crna Gora bila mala i sada njen crno-bijeli um, koji sve mjeri samo pragmom, ne shvata kako je toliko velika da joj pomrsi račune koje joj mnogo veći nisu mogli pomrsiti. Nije Njegoš izmislio da „tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga al' zube polomi“. On je samo umom obuhvatio ono što neprijatelji srpstva i pravoslavlja ne shvataju. I zato će zube na Crnoj Gori slomiti. Ovo je početak kraja ne samo vladavine mafijaške hobotnice u Crnoj Gori, već i slom izdajničkog koncepta i evroatlantskih namjera da unište duh, identitet i duhovnu moć srpskog naroda i njegove crkve. U panici će žrtvovati svog piona Gospodara, ali, kasno je, izgubili su tempo. Partija evroatlantista u Crnoj Gori je izgubljena.

A drugosrbijanci u Srbiji sada vide da je i njihova pozicija izgubljena. Vrijeme je da se prizovu vjeri prađedovskoj i pokaju pred snagom Srpske pravoslavne crkve, tog vjekovnog bedema srpstva.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)