- Piše: Čedomir Antić

Onaj Darko Šuković reče da sam salonski fašista. Ne ulazeći u dokazivanje, on je ovu ocjenu iznio u razgovoru sa nekim Bogojevskim, koga je predstavio kao reformatora. Taj razgovor ući će u anale televizije: domaćin je pokušavao da bude novinar, a gost da govori. Prvi je znao da kaže ali nije imao šta, a drugi je htio da govori, ali nije znao kako. Govorili su „crnogorski“ i „makedonski“, a očekivali da ih publika razumije na srpskom. Makedonac i Crnogorac govorili su o Srbima i Srbiji. O identifikaciji i da ne govorimo. Bogojevski je, kaže, evropski federalista, a decenijama je bio član VMRO-a – partije koja je „tajna“, „makedonska“ i „revolucionarna“ organizacija – nastala na idejama rušenja jugoslovenske federacije - države u kojoj je nastala i jedino se i očuvala makedonska nacija. Njih dvojica osuđuju srpske fašiste - a preteča VMRO-a je 1934. fašistima obezbijedila budućeg ubicu jugoslovenskog kralja i francuskog ministra inostranih poslova. O Sekuli Drljeviću - autoru Šukovićeve himne, nesuđenom Pavelićevom crnogorskom doglavniku i jednokratnom snabdjevaču Jasenovca žrtvama - da i ne govorim.

U toj Šukovićevoj emisiji, koja bi zaista trebalo da se zove „Mrtva laž“ (umjesto „Živa istina“), čuli smo različite „evropske poruke“ „opšteg pomirenja“. Obaviješteni smo da su politički organizovani Srbi u Sjevernoj Makedoniji „nenormalni“. Obrazloženje je da pravi, moderni i evropski organizovani građani treba da budu u građanskim strankama (kakve su vjerovatno VMRO, SDA, DUI, HDZ i DPS) i da nacionalne stranke treba i zabraniti. Naravno, sličan koncept kralja Aleksandra Karađorđevića bio je velikosrpski fašizam i bilo je logično da ovoga ugnjeteni narodi, uz pomoć finog čika Adolfa i dobrog ujka Benita, ubiju. Rečeno je i da su rusofili velika muka i prepreka napretku Balkana ka NATO-u i Evropskoj uniji, ali kako reče Sjevernomakedonac, iste je kod njih „srećom“ Tito poubijao. Srpska pravoslavna crkva definisana je kao „mafija“. Šuković ništa nije preduzeo da gostu, koji ne samo da ne poznaje drugi jezik do makedonskog, već nije baš familijaran ni sa hipotezama koje sadrže više od četiri jednostavne riječi, pomogne. Klimao je glavom zadivljen, prije svega novim riječima koje je gost izmišljao pokušavajući da govori crnogorski (ujedno obogaćujući za sada skromni rječnik ovog jezika), već i formulacijama koje on lično dijeli i duboko u duši osjeća, ali ne smije da ih iskaže jer se sjeća kako su ga kao dječaka ukućani grdili, vukli za uši i čupali mu zulufe, ako javno nešto slično kaže, podrigne ili da debelom crijevu na volju. Gost je izjavio i kako je Pećka patrijaršija nastala iz „makedonske crkve“. Pritom, pod makedonskom crkvom on ubraja Ohridsku arhiepiskopiju u staroj Vizantiji, čija je jerarhija kao i pastva bila grčka. Kako arhiepiskopija može da stvori patrijaršiju to zna samo Bogojevski?! On zna da je arhiepiskop Dimitrije Homatijan bio Makedonac i on je „dao“ episkopu Savi nešto protiv čega je sâm bio, a što je dobijeno od vaseljenskog patrijarha, u skladu sa kanonskim pravilima?!

U „Mrtvoj laži“ grdili su i poslanika u Sobranju, predsjednika najveće srpske partije u Sjevernoj Makedoniji, Ivana Stoilkovića. Ljuti se Šuković što je Stoilković pokazao fotografiju crnogorske ambasadorke i pozvao javnost da je u svakoj prilici direktno osudi zbog kršenja ljudskih i vjerskih prava većine građana Crne Gore. Da, to je baš fašizam, a to smo vidjeli u Britaniji i SAD gdje rasiste i šoviniste upravo tako stavljaju na spiskove i ostrakuju iz javnosti. Sledbenik DPS-a, koji će od svega biti upamćen po tome što je obavio najviše intervjua sa crnogorskim diktatorom Milom Đukanovićem, govori nešto o zašiti žena. Neka me Šuković podsjeti šta ono znači šifra „S. Č.“? Da li neka ozbiljna žena zaslužuje da je brani neko ko se ne sjeća ovog važnog inicijala?

Postoji mnogo definicija fašizma. Školovani miloljub Darko Šuković nije ni pokušao da dokaže moju pripadnost ovoj ideologiji na osnovu neke od njih. Njegova uvjerenja pak potpadaju pod bar dvedeset i tri od stotinak definicija ove totalitarne ideologije. Ako sam ja fašista, kakav je Srbin koji to nije? Priznajem i priznavao sam crnogorsku naciju, potpisao sam 2006. predlog za zabranu SRS zbog javno izrečene mržnje prema jednoj Hrvatici, ušao sam u politiku 1996. boreći se za priznavanje demokratskih izbora. Moji djedovi, Milovan Antić i Tarcizijo Veršić, zaslužili su odlikovanja za hrabrost u ratu protiv fašizma, a pradjeda i prababa su bili zatočeni u fašističkom logoru na ostrvu Molat.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---