-Piše: Dragan Mraović
Đon se nekada pendžetirao. Kožnim flekama. Mogao bi se danas patentirati nepoderivi „milođon” deblji od svakog obraza. Jer, reći za Srebrenicu „ja sam rekao da je bio genocid...“ - može samo Gospodar. Pa on je tvorac tog „genocida“ u Srebrenici kao premijer Crne Gore u Jugoslaviji koju muslimani optužuju za ono što su im organizovali i počinili
Klinton, Alija, Naser i Gospodar. Štaviše, Gospodar je podržavao te „genocidne“ Srbe kada je 1994. godine slao Vojsci Republike Srpske gorivo za tenkove koji su djelovali od Foče preko Srebrenice do Bihaća. Doduše, Gospodar je prodao tu naftu Srbima, nije je dao kao pomoć, jer mafija ništa ne da džabe. Ali, da nije bilo Gospodara i njegove nafte, Republika Srpska bi propala i ne bi morali Alijini jurišnici da organizuju „autogenocid” da bi je danas osporavali. O tom „autogenocidu” postoje brojna dokumenta i svjedočanstva od francuskog generala
Morisona, do kanadskog generala
Luisa Mekenzija, od svjedočanstava pripadnika holandskog bataljona iz Srebrenice do najnovijih dokumenata engleske obavještajne službe. Pošto je to teška kleveta, Gospodara treba tužiti i zabraniti mu pristup na tlo bilo koje srpske zemlje, osim ako to mjesto nije robijašnica.
Stavljanjem veta na dolazak Gospodara u BiH, srpski član Predsjedništva BiH
Milorad Dodik ga u stvari spasava od hapšenja, jer za ono što je činio i govorio, kao najviši
Miloševićev funkcioner u jugoslovenskim vlastima, on bi po svim mjerilima muslimana u BiH zaslužio najmanje Hag i koji vijek robije. To dobro zna
Bakir Izetbegović čiji su preci do 1868.bili Srbi u Beogradu, vlasnici Ade Ciganlije, a kuća im je bila baš gdje je sada zgrada Udruženja književnika Srbije... I Gospodar je bio Srbin, pa je jednako genocidan kao i Bakir, ali neznaveno priča, jer ne zna šta je genocid. Zato, prvo pitanje na ispitu za njega: je li
Mladić ubijao djecu, žene i starce kao
Naser Orić u Kravici, i to svojom rukom, ili ih je stavljao u autobuse da odu gdje žele da odu, ali im je i nudio da ostanu uz sve garancije? O tome postoje brojna svjedočanstva, ali nijedno da je tada Gospodar pominjao neki genocid. Dapače, huškao je na rat najgorim rječnikom, jer čovjek takvog obrazovanja i nema drugačiji rječnik. Je li genocid ubiti četiri hiljade
Alijinih terorista, među kojima i mudžahedina, sa puškama u ruci, a koji su potom sahranjeni kao „žrtve srpskog genocida“?!? Je li genocid kada „strijeljani“ iz Srebrenice, njih 1.700, glasaju na izborima u BiH godinu dana kasnije? Kada
Bajro Mahmutović robija u Sremskoj Mitrovici zbog lopovluka, a njegov ojađeni otac u selu Abduliću, kraj Bratunca, grobišta „genocidnih“ srpskih civila koje su masakrirali Alijini vojnici, prima penziju, jer su mu sina „strijeljali“ u Srebrenici ti srpski civili koje je zaklao Orić?! I je li zločin strijeljanja ratnih zarobljenika u Srebrenici, ali ne genocid, počinio, po sopstvenom priznanju, Hrvat
Dražen Erdemović, plaćenik istih onih engleskih obavještajnih službi koje su vrbovale i Gospodara? Ili je genocid kada se Naser Orić hvali italijanskoj RAI TV, dok je boravio u Kanadi, kako je svojom rukom zaklao četrnaestoro srpske djece i žena u Kravici? I je li izdajnik i neprijatelj Gospodar koji je pustio 3.000 terorista da sa Kosmeta prebjegnu u Albaniju, preko Crne Gore, pod punom ratnom spremom, da ih ne zarobe srpske snage? Zna li on da bi danas bio „ratni zločinac“ da se nije prodao Englezima da ovako zbori? Zato bi proizvođači obuće mogli da patentiraju kao nepoderivi „milođon” za cipele.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)