- Piše: Maja Raković
Mart, uvijek nas obilježi, uvijek ga po zlu upamtimo, vanredno stanje ČETVRTI put u Srbiji (od demonstracija 1991, 1999. i NATO agresije kada su bombe padale na nas, zatim 2003. nakon ubistva premijera pa sada 2020. sa virusom korona).
Naučili smo da se borimo, naučili smo i da pobjeđujemo!
Danas kada imamo „nevidljivog neprijatelja”, virus koji hara cijelim svijetom, zaista je potrebno probuditi svijest i stvoriti odgovornost, kako bismo iz svega ovoga izašli sa najmanje izgubljenih života.
Pred nama su dani u kojima moramo biti disciplinovani, organizovani i prije svega moramo uložiti maksimalan trud, tako da dajući podršku jedni drugima, pomažemo da se ovakva pošast pobijedi.
To je naša obaveza, obaveza prema našoj djeci, našim roditeljima, sestrama, braći... zavjet našoj istoriji, našoj prošlosti i obećanje našoj budućnosti.
Molim naše očeve, majke, starije sugrađane da ne izlaze iz svojih domova, samoizolacija, iako teška, zasad je najbolje rješenje, volonteri i mlađi članovi porodice brinuće se o vama.
Potrebni ste vašim unucima, potrebni ste nama, sada je došao red na nas da vas čuvamo, da vas pazimo i brinemo za život svih vas, koji ste nam ovaj život i podarili.
Saborci moji u ovom vremenu, vodite brigu o zdravlju, jer isto tako higijena i dezinfekcija su veoma važni, budite dosledni u tome, molim vas. Čuvajte se!
Danas nisu bitne razlike, danas smo svi jednaki, udruženi zajedno, podrška jedni drugima, podrška našoj državi, podrška našem narodu, podrška bližnjima i prije svega sebi samima.
Solidarnost, empatija, razumijevanje potrebniji su nam nego ikada, a to mi umijemo, dokazali smo, istorija nam je svjedok. Svjedok naše borbe, naših ratova i svjedok naših pobjeda.
Znate onaj aplauz, koji zvoni našom Srbijom, našom zemljom, našim srcima... E te ruke su sada udružene, upravo kroz taj aplauz, držimo se zajedno da ne padnemo, držimo jedni druge, držimo naše ljekare, medicinske radnike, prodavce, učitelje, nastavnike, profesore, kasire, pekare, mesare,frizere, krojače... Držimo svoju porodicu, svoju zemlju...