-Piše: Boris Jovanović

Dojadilo, a tek je počelo...

A ne zna se šta je više dodijalo: koronica ili priča o njoj...

Kad bi mogli, makar malčice o nečem drugom, kad bi se makar malo zaboravilo ovo što nas je snašlo...

A, opet, da bude u skladu sa ovom milinom koja će možda brzo proći, a možda i neće...

Malo optimizma nije naodmet: Možda se umire od korone, ali se skapavalo i prije korone.

Možda je korona zaustavila život, no gdje li je to bio život prije korone, šta li je to korona zaustavila u ovoj našoj zaustavljenosti...

Kako li se sve može umirati i kako li se sve može skapavati...

Šta li je život, a šta je životarenje ili životinjanje, šta je...

Kad sve ovo prođe, nije valjda da će se i ovo pretvoriti u stara dobra vremena...

A ni to nije sasvim isključeno...

Volimo stara pripovijedanja, oprobane pripovjedačke tehnike: Bijaše to onda u ona doba velje korone, neki manjkaše, većina, hvala Bogu, preteče i opet, pobijedismo to crno čudo i ne znajući kakva će nas još crnja crnila snaći...

To je naša optimistička perspektiva, gotovo garantovana, mada ne mora i da bude tako...

Ako pobijedimo predkoronske i postkoronske viruse, naći ćemo se na pobjedničkoj strani...

Isplivaćemo iz septičke jame čiji miris i otrov odavno ne osjećamo u adaptiranosti svojoj...

Može li nam makar korona pomoći da shvatimo da osim korone postoje mnogi virusi, po svemu opasniji od korone...

Korona je možda sezonska guba, ali postoje i višesezonske, višedecenijske epidemije...

Sve što nas je snašlo i sve u čemu nas je korona zatekla može biti predmet epidemiologije...

Svaka naša antropologija je epidemiologija...

I naša sociologija je prava pravcata epidemiologija...

I naša psihologija, šta li je ako nije epidemiologija...

A šta je naša ontologija ako nije epidemiologija iliti virusologija...

Izgleda da je ovdje epidemiologija početak i završetak svega... kada makar epidemiolozi ne bi bili na strani epidemije, naše šanse da pobijedimo sveopštu epidemiju i ne bi bile baš tako male...

Govorim o vremenima poslije korone, jer ovdje nije riječ o koroni...

Korona je samo prelomna tačka.

Poslije nje idemo ili naniže, što je izvjesnije, ili naviše, čemu se još uvijek nadam.

Ako sam i ranije kobajagi prorokovao da sva naša vremena s pravom postaju stara dobra vremena, nadam se da ću ovoga puta omašiti...

Iako sam pesimistički optimista, teško mogu pojmiti vremena gora od ovih...

A može i gore...

Mada mnogo je teže da bude gore nego da bude bolje.

No, podsjetimo se: uvijek i nepogrešivo birali smo gore, a ne bolje...

I nikada nijesmo propustili šansu da propustimo šansu...

Zato je korona manji problem od svih drugih virusa koji su nas snašli. Korona prosto-naprosto postaje dijagnoza koja nas trenutno spasava od svih drugih dijagnoza.

Nekako je bolje umrijeti od korone, nego od tumora...

Korona-žrtve, to zvuči nekako mučenički, nekako povijesno...

Ima tu malo i patetike koja je neophodna u svim povijesnim vremenima...

A šta je sa žrtvama virusa gorih od korone?

Da li će ih neko nekad spomenuti...

One časne nesrećnike koji su stradali u ljudožderskim orgijama i perverznim profitnim igrama onih koji sada brinu o nama i kobajagi se bore protiv korone boreći se za svoje virus privilegije...

Boreći se za virus -prava da i dalje kinje, ponižavaju i ubijaju oplakujući korona-žrtve...

(Autor je književnik)

---