-Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Još jedan ilustrativan primjer da je Crna Gora zemlja čuda upravo se dešava ovih dana kada čelnici zdravstva, ljekari, koji su najbliži pacijentima, uz izraze lica kao na sahranama, upućuju javnosti poruke krcate nerazumljivim riječima i formulacijama. Tako se upravo u doba pandemije virusa korona niko drugi nego ljekari nesvjesno trude da pokažu kako je i u naš jezik ušao virus. Pa treba da doživimo još i jezičku, naporednu pandemiju lošeg sporazumijevanja s građanima. Neki čelnici zdravstva pomalo karikaturalno nastoje da se legitimišu kao intelektualna elita, koja je već odavno zaboravila da se narodu treba i može obraćati čak i po narodski.

A to upravo sluti da su u zdravstvu često presvučeni kadrovci DPS-a, uvjereni da će ispasti mudriji ako se frljaju stranim izrazima, po sistemu: što nerazumljivije, to umnije. Jer, šta, na primjer, znači ako čak i direktor Kliničkog centra CG građanima poruči jasno i nedvosmisleno da „drže socijalnu distancu“. Od koga socijalnu distancu i kakvu? Da li je to poruka, nakon što se vlast parama i beneficijama odavno distancirala od građana, da sad još i građani jedni od drugih treba da drže socijalnu distancu? I do čega dovode takve izjave danas, kad zabrinuti građani nemaju živaca da se dohvate rječnika stranih riječi i izraza, ne bi li detektovali bar otprilike šta je Eraković htio da kaže.

U ovom istom svjetlu, na temu o „držanju socijalne distance“ (čitaj: da se građani ne primiču jedni drugima na dva metra!) dobro se nadovezuju i drugi biseri direktora KCCG. Tako je isto „vrlo razumljivim rječnikom“ upozorio građane da je, povodom virusa korona: „stigmatizacija besmislena“. A tu narod već može da se hvata za glavu, ili novčanik, pa da mu neko prevede te tako „bliske“, „pojmljive“ izraze čelnika zdravstva, koji direktno pomaže da obolimo i od stranih riječi. Da nijesmo u nezgodnoj situaciji u zemlji, pa da se čovjek i nasmije zaboravnosti ljekara ko je njihova ciljna grupa, i kako se toj istoj ciljnoj grupi valja obraćati.

Postavlja se i pitanje ima li ikoga bar u vrhu DPS-a da ljekarima sugeriše da se narodu obraćaju jednostavnijim rječnikom, jer nije vrijeme za frljanje stranim riječima, makar i u želji za ostavljanjem što boljeg utiska.

Autor ovog osvrta htio je na ovom mjestu odmah dodati i značenje pojma stigmatizacija, ali se našao u čudu kako odgonetnuti značenje sintagme: „besmislena stigmatizacija“. Nakon prevrtanja više rječnika, pa i Interneta, ipak je isplivalo nekoliko ilustrativnih eksplikacija (čitaj: slikovitih objašnjenja), koja samo mogu još više zbuniti obične ljude, zaplašene i virusom korona, a sad i korona rječnikom direktora.

Ispostavlja se da korijeni riječi „stigmatizacija” potiču iz antičkog grčkog, pa se pitamo zašto je direktor Kliničkog posegao za antikom, koja kod naroda može rezultirati panikom. I zašto se običnim građanima u ovom ozbiljnom trenutku ne obraća običnim, prijemčivim rječnikom. Riječ „stigma” prvobitno je označavala ljude koji govore drugačijim jezikom od većine u Staroj Grčkoj, što je Eraković svojim izjavama ispunio govoreći drugačijim rječnikom od većine u staroj Crnoj Gori. U današnjem vokabularu (rječniku), pojam stigmatizacije odnosi se uglavnom na obilježavanje i izopštavanje pojedinaca, ili grupa izvan određenog standarda. Ovim je direktor jedino stigmatizovao, to jest, izopštio samog sebe, plašeći ljude da je stigmatizacija neka gora verzija i od korone.

Knjige „indžijeli” (čitaj: rječnici) vele da pojam „stigmatizacija“ označava i stanje slično kao kod hipnotisanih osoba, pa stoji pitanje da li je cilj doktora bio i da svojom izjavom hipnotiše građane. A pošto autor ovog teksta, i pored svih svojih oskudnih znanja s univerziteta, naučnih skupova, iz književnosti i kritike, nikako ne shvata kako je za virus korona „stigmatizacija besmislena“, možda bi bilo uputno zakazati okrugli sto na Javnom servisu. Pa da Eraković napokon do detalja pred čitavom Crnom Gorom razjasni preplašenom narodu o čemu se tu, zapravo, radi. Makar se i sam autor ove kolumne stigmatizovao za dobro čitave Crne Gore.

Cio ovaj osvrt nema elemenata zlobe kao elemenata krivičnog djela. Ali ima za cilj da se zdravstveni radnici rječnikom približe i građanima Šavnika, i Petnjice, i Bara, kao i Banjana. Odakle su, uzgred rečeno, Erakovići i Koprivice, „đe krtola rađa rana”, a ne stigmatizacije. A cilj je da unesemo i poneku vedriju notu u ovo čudo od pandemije, jer Crna Gora ipak nikad nije propala, pa neće ni ovoga puta. Kolumnu završavam i slobodnom procjenom da od strane direktora neću biti previše stigmatizovan, makar ne kao virus korona, čija je „stigmatizacija besmislena“. Uostalom, svaka kolaboracija personifikacije tranzicije korespondira i sa konsternacijom konzumenata ovog kritičkog aneksa.

---