-Piše: Dragan Mraović
„Idiote imamo, nedostaje nam
Dostojevski!“ Taj aforizam
Milovana Vitezovića je vanvremen. Ali, isto tako je vanvremen i „Dekameron“
Đovani Bokača. Zato i mi danas možemo parafrazirati Vitezovića i reći: Pandemiju imamo, nedostaje nam Bokačo. Napredovala je tehnologija, ali karakter ljudi se nije promijenio. Nije više kuga, ali jeste virus korona... Radnja „Dekamerona“ odvija se u doba svjetske epidemije kuge, koja je zadesila Firencu 1348, ali i danas je sve isto kao u vrijeme koje je opisao Bokačo:
„Grad Firencu pogodila je smrtna kuga, koja je došla po volji zvijezda ili je izazvana pravednim Božjim gnjevom zbog naših grešnih djela i poslata da popravi smrtnike, a počela je više godina ranije na istoku i nezadrživo pokosila mnoge ljude, šireći se, od mjesta do mjesta, ka zapadu. Protiv nje nisu pomogli ni ljudski razum niti preduzete mjere da nadležni službenici čiste grad od sve nečistoće, da niko bolestan ne može ući u grad, a nisu pomogli ni mnogi savjeti za očuvanje zdravlja, ni bezbrojne ponizne molitve i procesije kojima su se pobožne duše obraćale Bogu... Ni ljekarski savjeti ni medicinska vještina nisu vrijedili niti pomagali u liječenju bolesti. I kuga je posebno bila jaka zato što se prenosila sa bolesnih na zdrave koji su se s njima družili, baš kao što vatra zahvata suve ili masne predmete kada su joj blizu... U tolikom jadu i takvoj bijedi našega grada, časni autoritet zakona, kako Božjih, tako i ljudskih, skoro sasvim je pao i propao, jer su njihovi zastupnici ili izvršioci bili bolesni ili ostali bez službenika da nisu mogli da obave nikakvu službu tako da je svako mogao da radi šta mu je po volji... Što je kuga postajala žešća, to je sve više, sasvim ili skoro sasvim, nestajalo starih običaja i uvedeni su novi... Šta još da se kaže... osim da je okrutnost neba bila toliko velika, a dijelom, možda, i ljudska okrutnost... “
I danas je okrutnost velika, a virus je ogolio laži evroatlantista o neoliberalnoj solidarnosti. NATO je odbio da pomogne Crnoj Gori. Od EU su ostale prazne priče. Njemačka i Češka su otele Italiji maske u tranzitu. SAD ne mogu ni same sebi da pomognu.
Makron nije htio da pomogne Italijanima, koji su se zahvalili na mrežama: „Hvala, dragi gospodine Makron i draga gospođo
Merkel, što ste nas napustili u nevolji... što ste odbili da nabavimo kod vas obične maske... znate mi bismo vam ih platili... Podsjećamo vas, gospodine
Trampe, da biste vi i danas bili sirotinja, a ne bogati Amerikanac da nije bilo jednog Italijana...“ Predsjednik italijanske skupštine zahvalio je briselokratiji na „pomoći“ Italiji, tako što je objavio video na kome izbacuje iz svog kabineta zastavu tog tumora Evrope.
Ovo je dobra prilika da i Srbija slijedi taj primjer poslije onog odgovora iz EU koji liči na crni humor: „Odlučili smo da vam pomognemo, ali sada ne možemo“! Globalizacija nije ono što mnogi misle navučeni lažima političara – neki planetarno zajednički i humani život u svijetu. Te laži širi Gospodar. Gospodarčić se sada razočarao u evroatlantiste. Valjda je i razlaz neminovan.
„Dekameron“ podsjeća da se ništa nije promijenilo u svijesti i karakteru ljudi u odnosu na ono doba. Štaviše, izgubile su se neke moralne i etičke vrijednosti koje su pomagale ljudima da čovjek čovjeku ne bude vuk. Jedino je napredovala tehnologija, pa mi danas ne bismo spalili
Đordana Bruna na lomači, već bismo ga se otarasili evroatlantski, električnom stolicom, smrtonosnom injekcijom, ledenim metkom... Ali, otarasili bismo ga se svakako. Jer nismo ništa bolji od naših predaka.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)