- Piše: Goran Šćekić
U Crnoj Gori se desilo nešto nezamislivo, nešto što niko nije mogao ni sanjati.
Naš vladika Joanikije utamničen je sa svojim sveštenicima. Utamničen je zato što je slušao Svetog Vasilija, slušao Njegoša, slušao svoj narod. Utamničen je samo zato što se molio. A molio se za sve nas koji se nismo molili. Vladika se molio i za one koji su ga utamničili.
Stvaranjem ljudske civilizacije stvarali su se zakoni, a s njima i kaznene mjere.
A stvaranjem kaznenih mjera stvarani su prostori u kojima su ljudi zatvarani.
Tako su nastale tamnice i zatvori. Čovjek bi pomislio da u samom pominjanju tamnice ili zatvora ne postoji razlika. Kao, recimo, između kuće ili doma.
Međutim, u duhovnoj, filozofskoj, pa ako hoćete i stručnoj analizi, to su dva potpuno različita pojma. To su dvije suprotne strane svijeta. Oni su kao sjever i jug.
Oni su nebo i zemlja. Na nebu je tamnica na zemlji je zatvor. U tamnice idu heroji.
Heroji koje narod voli i slavi. U zatvor idu lopovi, sitni i krupni prevaranti. Tamnica je tama, iz koje se čeka svjetlost. A ona uvijek dolazi onome ko se nada.
Tamnica je mučeništvo, poslije koje mučenik izlazi jači i snažniji. Tako je suđeno i našem vladici sa sveštenstvom. Oni, kad se mole, to rade zbog nas. Kad su u tamnici, opet su zbog nas, i naše krivice. Oni su krivi, i kad nisu krivi. Zato u tamnicu nikada neće otići otimači crkvene imovine. Najbogatiji lideri, najsiromašnije države u Evropi.
Ubice i batinaši novinara. Neće ni vlasnici livada prodavanih pod sumnjivim okolnostima, učesnici afere „Koverat”. Utamničeni vladika sa svojim sveštenstvom moli se i prašta grešnicima koji su ih stavili u tamu.
Moli se i prašta im, jer ne znaju što čine. Ali narod zna i pamti ko su mučenici i heroji, a ko tirani i dželati svog naroda.
Na kraju, poslije uspješne borbe pravnog tima i naroda, oslobođen je naš vladika Joanikije sa svojim sveštenstvom. I opet, poslije svega što je preživio, na izlasku iz tamnice, naš vladika se nije žalio, niti ljutio. Pohvali tamničare za ljudski odnos prema njemu i sveštenstvu. Upravo tako rade prave duhovne vođe.
„Mir i oprost”. To je osnovna poruka vladike Joanikija, poslije oslobađanja njega i sveštenika iz Centra bezbjednosti Nikšić. Mir je ono što vladika širi i čemu se nada.
Oprost je ono čemu nas uči, i što je osnova vjere, ljudskosti i postojanja.
Poslije ovakve poruke, svi oklopi i štitnici neće moći sakriti stid, suzu i pokajanje tamničara. Mir i oprost za sve, ali ne i za zakon o otimanju crkvene imovine.
)){kind=small}
