-Piše: Jovo Pejović

Sami Bog zna šta će još ovaj režim u svom ludilu biti spreman da priredi svom narodu da bi se održao na vlasti dok ovaj tekst ugleda svjetlo dana. Ovdje se iz minuta u minut dešavaju stvari od kojih se diže kosa na glavi. Trenutno je u Crnoj Gori na sceni najrigidnija diktatura jednog čovjeka koji, uz pomoć bezličnih saradnika i ljudi bez svog ja spremnih da zarad očuvanja ličnih pozicija uvedu državu u haos sa nesagledivim posledicama, ne prezaju od batinanja naroda, pa čak i djece, o čemu svjedoče brojne fotografije objavljenje u medijima. Kada bi naša intelektualna elita bila prava, možda bismo znali odakle smo krenuli i kuda idemo. Da su naši dekani, rektori i akademici pravi, ne bi tezgarili po privatnim fakultetima i školovali gomile bezličnih kadrova s fakultetskim diplomama, osposobljene jedino da budu sluge režima. Da su naši ljekari, profesori, pravnici i ekonomisti pravi, ne bi dozvolili da u ime struke glavnu riječ u njihovim redovima vode partijski vojnici koji ih vuku za nos i tjeraju da suprotno pravilima struke povlače poteze koji degradiraju njihove životne pozive. Da je Crna Gora ozbiljna država, ne bi nam Dan pobjede nad fašizmom na javnom servisu započinjao pjesmom Marka Perkovića Tompsona, osvjedočenog promotera ustaške, fašističke ideologije. Država u kojoj se bez ikakvog povoda hapse vladika Joanikije i osam sveštenika Srpske pravoslavne crkve tim činom postaje crna rupa civilizovanog svijeta, a ono što se dešavalo tog dana i narednih dana je školski primjer diktature pinočeovskog tipa. Brutalno prebijanje mladića u Pljevljima i žene koja je stajala ispred apoteke da kupi ljekove, prebijanje brata sveštenika Cicmila, bacanje suzavca na djecu u Andrijevici, biber spreja u oči novinara, suze majke pred čijim očima hapse maloljetnog sina, ostaće u istoriji Crne Gore kao svjedočanstvo o beščašću jedne vlasti koja će crnim slovima biti upisana u njenu istoriju. Kakva tragedija za ljudski rod da u 21. vijeku nehumani, nemoralni i manipulativni ljudi vode svijet i instaliraju marionetske režime sa zadatkom da izazivaju haos i uništavaju pravoslavlje i tradiciju na Balkanu.

Slike koje poslednjih dana gledamo na ulicama Crne Gore, hapšenja, privođenja i upotreba sile nad golorukim narodom, nedvosmisleno potvrđuju da je ovoj vlasti briga za građane poslednja rupa na svirali i da se pod okriljem zaštitnih maski oni, u stvari, grčevito bore da na predstojećim izborima nasiljem i zavođenjem straha zadrže vlast. To potkrepljuju i komentari građana na društvenim mrežama koji su ukapirali da članovi Nacionalnog koordinacionog tijela više vode računa o pozicioniranju DPS-a na predstojećim izborima nego o imidžu Crne Gore u svijetu. Ova vlast čini sve da stalno budemo u vandrednom stanju kako bi ubila i poslednju nadu da postanemo slobodno demokratsko društvo. Zato se opozicija ne smije primati na njihove provokacije i igrati na terenu koji njima najbolje odgovara. Jedan broj opozicionih lidera je pokazao da se ne plaši vlasti, pa zato nema potrebe za ishitrenim izjavama. Poziv na mir i izbjegavanje sukoba dok je god to moguće je najjače oružje protiv diktatorske vlasti koja stalno provocira sukobe. Crna Gora, ako želi sebi dobro, mora hitno izaći iz faze bratomržnje, jer ako je budemo i dalje produbljivali ona će proizvesti dalekosežne posledice. Da mir nema alternativu, nije velika mudrost i svi mi koji želimo dobro ovom narodu i državi Bogu se molimo da se vlast urazumi i da ne provocira sukobe... A narod, ako misli dobro sebi i svojoj državi, ima istorijsku šansu da se na izborima koji slijede spasi virusa ove vlasti koji je donio mnogo više zla nego korona. Da se u Crnoj Gori ništa ne dešava slučajno, građani sve glasnije komentarišu. Kao što se pitaju da li je kuršum koji je završio na ruci Dake Davidovića, a o kojem se više ništa ne govori, bio namijenjen vladici Joanikiju. Nadam se da na istinu o ovom događaju nećemo čekati decenijama kao na brojne druge. Do tada ne preostaje ništa drugo nego da se molimo za mir, bratsku slogu i slobodu koje svi dobronamjerni u Crnoj Gori prizivaju. Amin Bože daj.

---