-Piše: Ratimir Vujačić

Ne pričaju više vojnici o skraćenju. I poštenje se preselilo u druge uslužne profesije, i privredne grane. Prisutno kao poželjno, pogotovo što pravna država nikako da zaživi. I premda nije od viška, makar kao daleka uspomena i sjećanje na stara dobra vremena, moglo se valorizovati na liniji državotvorstva, kako nam zorno pokazaše mladi i lijepi Titini đaci. Poštenje im otpade ne’đe usput u žaru tranzicije.

Za Titu pak, nije postojalo poštenje ni zakon, on je bio revolucionar, priznavao je samo sud partije, kojoj je bio na čelu. Tako je jednom ukoren zbog švaleracije, ali se nije nasjekirao zbog toga, nego je nastavio po starom. Ipak biće poštenja, dok je političara, koji su u našem slučaju eto, revolucionarno raspoloženi. A to znači da im je revolucija vazda preča i važnija.
LjUDI OD ZANATA
Niko ne zna bolje, i kako, da rukuje poštenjem i njemu bliskim patriotizmom, od onih koji ga nemaju. Političari su od toga napravili dobar posao, jer teško je vele, živjeti od motike. U svakom slučaju tome nijesu skloni, ni proizvodnom radu općenito. Na nesreću, mora neko zauzvrat, da radi i nedjeljom, i praznicima, ali to nijesu oni koji se rado bave politikom. Više se politika bavi njima ispitujući koliko mogu da izdrže, dubeći na glavi i slične discipline. Mnogo je isplativije istupiti politički podobno, kao patriota, komunista, evropejac, čuvar države, liberalan elemenat, povjerenik Kominterne, Vašingtona i Brisela. Biti na plaćenoj strani istorije. A živjeti od rada i znanja, što bi narod rekao – od motike – nije nimalo zabavno. Zato je za mnoge izbor lak i siguran. A znaju i kako.

I SUVERENOST
Unosna je priča o suverenosti u banana državama, opet po shemi čega nema toga je više u priči, pa tako političari zagovaraju patriotizam i vladavinu zakona. Oni tuplji i poletniji, smremni su čak i pravdu da pomenu. Ipak, vođa korumpiranog korpusa, kojem i dalje aplaudiraju, ima se može se, ponekad će reći da su se neki bolje snašli, takav je red u revolucijama, a što bi rekao naš veliki učitelj Tito – revolucija nije isto što i miran život. To jeste praviti se miran (i pošten), dabogme, a ratovati svim sredstvima i protiv svakoga. Svoj dug zna i poštena inteligencija, dr Veselim se Vukotić da nam zorno objasni kako je lijepo biti komunista, ali je biti bogat još ljepše. Političke priče i pripovijesti nižu se i nadovezuju, jedino je poštenje postojano. I aplauzi, dok je u buriću, da ne bi Milo slučajno pomislio da je na pogrešnom putu.
PARTIJI HVALA
Samo naivan je mogao sumnjati da partija koja je iz siromašne CG, takoreći iz ničega, iznjedrila toliko milionera, da ne pominjemo ostale uspjehe sličnog kvaliteta, neće odnijeti pobjedu nad nevidljivim ali prenosivim virusom. DPS je vičan upravo takvim fenomenima i uzrocima. Taj iz svijeta ideja, očas prijeđe u materiju i obratno, iz nevidljive krađe u milione i nazad u državotvorstvo. Narod je mogao samo da se krsti, kako su titoisti i simpatizeri lika i djela, valorizovali svoje poštenje i podobnosti, koje, rekosmo li, spadaju u neprisutne i nevidljive fenomene. Partija, navodno u državotvornoj namjeri, narod cijepa na sukobljavajuće i omražene etno entitete, jednom jeziku, zarad socijalne distance, nadijeva četiri imena. Lako je tader takvim stručnjacima da proglase socijalnu distancu obaveznom. Dok nas naposljetku ne podijele na 600.000 usamljenih, nepovezanih i odsutnih monada. Biće to uspjeh Milove strukturalne promjene, tako se sad zove revolucija. Tada im korona neće moći ništa, (p)ostaće vječni, i sačuvaće državu. U svojim rukama.

Jedino ta ekonomija, ali tu je dr Veselim se Vukotić da nam objasni da je društvo tim bogatije što se više zadužuje.

---