-Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Iako je opštepoznato da, pored časne strane u svom radu, policija u Crnoj Gori predstavlja udarnu pesnicu u svim epizodama zaštite lika i djela velikog Vođe, novi slučaj, vezan za ugrožavanje bezbjednosti Milana Kneževića djeluje u nivou groteske i indolencije bez presedana.

Iako je u javnosti već pet dana postojala informacija da se priprema atentat na Milana Kneževića, iz Uprave policije, ili bilo kojeg drugog organa, do vrha Ministarstva unutrašnjih poslova, niko se nije sjetio da Milana Kneževića, poslanika Skupštine Crne Gore, jednog od opozicionih lidera, i pisca, makar i formalno priupita oko tih i takvih nimalo prijatnih saznanja.

Takav princip krajnje neodgovornosti i nemara policije direktan je dokaz da u Crnoj Gori postoje selektivna pravda i briga za bezbjednost građana po sistemu „je li naš ili njihov”. S jedne strane, evidentno je potpuno odsustvo želje i namjere policije da se uključi u postojeće prijetnje po život jednom od lidera opozicije. S druge strane, trenirajući strogoću po Pljevljima, policajci revnosno isprebijaše građane da je čak i Aleksandar Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, nesumnjivo režimski čovjek, morao ukazati na činjenicu da je policija prekoračila ovlašćenja u slučaju prebijanja jednog od učesnika protesta, koji se nije opirao privođenju.

U priči o nepostupanju policije povodom nimalo prijatnih saznanja za Milana Kneževića, prisutan je i detalj, skoro na nivou naučne fantastike. Ali autor ove kolumne mora odati priznanje Andriji Popoviću, lideru Liberalne partije Crne Gore, bliske DPS-u po svim osnovama, koji je imao snage da se uzdigne iznad svih naših primitivizama i podjela, i na sjednici Skupštine pošteno i odlučno zapita da li je moguće da vrh crnogorske policije već toliko dana ćuti na poznate najave potencijalnog atentata na poslanika Kneževića. A to će Popoviću nesumnjivo ostati upamćeno kao čojski gest. A u DPS-u, naravno, mrtvo more, po sistemu „opoziciji što gore, to režimu bolje”.

Flagrantno pitanje u svemu ovome je: zar je policiji bilo toliko teško da tokom skoro nedjelju dana bar jednom pozove narodnog poslanika, da bar uzme službenu zabilješku, makar reda radi. Ništa, apsolutno ništa. Čelnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije ponašali su se kao da ne stanuju u Crnoj Gori.

A nakon pet dana, da komedija bude veća, kad je Knežević obavijestio javnost o indolentnom ponašanju policije, da se niko od nadležnih nije odlučio na ljudski i profesionalni gest da ga pozove na informativni razgovor, da se bar čuje kakva su njegova saznanja, iz policije je stiglo „sasvim logično” opravdanje: Knežević nije uputio dopis policiji. Dakle, sve dok ne pošaljete dopis, može svašta da Vam se desi, bitno je da će iz policije, koja je za prijetnje znala kao i sva Crna Gora i region, odgovoriti: „Nijeste poslali dopis”. Smiješno, da nije žalosno kakav se pristup „njeguje” kad su u pitanju pravi opozicioni lideri, koji nijesu po volji vlasti. Očigledno, vraćamo se u stara dobra komunjarska, vunena vremena, od kojih se režimski Montenegro navodno distancira, a sve vrijeme primjenjuje brozovske i staljinističke recepte. Zato će i ovaj postupak policije ići u prilog novim ocjenama Fridom hausa da Crna Gora nije demokratska zemlja, ili će ovaj najnoviji slučaj nezainteresovanosti policije tretirati kao kreativno tumačenje pravde kad je riječ o opozicionarima.

Uz sve ovo, iako su čak i regionalni mediji objavili informaciju da neke kriminalne strukture planiraju atentat na Milana Kneževića, policiji je bilo važnije da pravi pritiske na nezavisne medije da priznaju od koga su dobili fotografije nepoznate osobe sa silikonskom maskom na licu, u noći, blizu imanja Kneževića. Pa će i taj postupak policije ići u prilog ocjenama Fridom hausa da Crna Gora nije demokratska zemlja.

Sve u svemu, ako je i od vrha režima, i vrha policije, takva indolencija nije poštena, ni građanska, ni crnogorska. A između svih tih riječi autor ove kolumne stavlja znak jednakosti, u Crnoj Gori, zemlji nejednakih prava za sve i kad je u pitanju direktno ugrožavanje života poslanika Skupštine. Aferim za policijske manire i strukture, kako se, po sistemu selektivne pravde, brinu za živote građana, i predstavnika građana u parlamentu. I to je današnja Crna Gora.

---