- Piše: Čedomir Antić

Naše institucije su zatečene na spavanju! Matija Bećković je akademik, zašto niko iz naše Akademije nije reagovao?... Čedomir Antić je profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu i njemu je Filozofski fakultet iz Nikšića nebrojeno puta odgovarao, kao jedini ko je bio istrajan i koji je reagovao u ovakvim slučajevima. Ostali su spavali!” – sjeđahu početkom 2020. godine na programu Radio Bara mr Milon Ščekić, doktorand na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i drug mu, te ronjahu gorke suze.

Znači za to služe univerzitetske i naučne ustanove u Crnoj Gori!? Za politizaciju i šovinističku kampanju stvaranja nove nacije?

Milon Doktorand (dalje M.D.) je previše kulturan. Istina je da mi ne odgovara vanredna profesorka Nada Tomović, ni uzvišeni profesor doktor Živko Andrijašević, čak ni orni dukljademik Šerbo Rastoder ne uzima pero u ruku. Uvalili su prljavi posao njemu, koga su tek bili zaposlili. Dali su mu to, mladom i nedokazanom, već zašlom u petu deceniju – kome su mentorku dodijelili tek prije mjesec dana (poslije tri godine službe) u gužvi pandemije. Ružno je najmlađe slati na strašne revizioniste: akademika Ljudobraga Dimića, prof. dr Predraga J. Markovića i moju malenkost. Podsjećam da sam od strane Slobodana Miloševića, političkog djeda savremene crnogorske državnosti, još prije četvrt vijeka optužen i policijski istraživan kao terorista. Kako vas, nikšićki profesori, nije sramota da isturate M.D., koji je, iako ocvao, među vama i najsvježiji i najnaivniji?! Da li ste slušali intervju vašeg poglavnika, gdje lijepo kaže kako sam spreman i da ubijem?

Baš sam se iznervirao zbog tih prikaza i intervjua mlađanoga đeda Milona. Prije svega, bojim se da je zapostavio svoj dragocjeni naučni rad baveći se dvjema knjigama popularne istorije. Kada su mu prvi put dali zadatak, na partijskom – ovaj odjeljenskom, katedarskom, ustaškom... – kakvom god sastanku, oni su ga za prvi prikaz i snabdjeli nekakvom analizom. Međutim, opet je griješio. Izgriješi u tekstu od 1.000 riječi dok analizira tekst od 100.000 riječi. Ne zna kada je prvi put spomenuta oblast Crne Gore, nije mu poznat osmanski ustav iz 1876. godine, nije u stanju da prebroji ni atentate na Aleksandra Karađorđevića... Lijen je i da provjeri na kom institutu i u kom zvanju radi dr Aleksandar Raković.

Nažalost, to je crnogorska realnost. Zloupotreba nauke u političke svrhe, korupcija, političko zapošljavanje... Milon Doktorand je zaista pravi izbor za budućeg profesora takvog univerziteta. Diplomirao je na Kembridžu (kako zovemo njegovu alma-mater, Univerzitet u Kosovskoj Mitrovici), master je odbranio na Kenedijevoj školi javne uprave na Harvardu (kako zovemo Fakultet pravnih nauka, na privatnom Univerzitetu u Donjoj Gorici, Podgorica) i sada je došao da modernizuje studije istorije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Master mu je za temu imao crnogorsku diplomatiju balkanskih ratova, među izvanredno malobojnim knjigama prepoznajemo interesovanje za Prvi svjetski rat. Doktorska teza posvećena je poslijeretanoj istoriji crnogorskih Albanaca („Modernizacija i indentitet”, „progona” nema u naslovu. Naravno, progonili su ih samo u Srbiji i Makedoniji. Onaj ko bi M.D. nazvao polihistorom ne bi pogriješio, pošto kao magistar pravnih nauka (međunarodnih odnosa) i specijalista za istoriju Crne Gore u drugoj deceniji 20. vijeka, predaje istoriju Balkana u srednjem vijeku i pomoćne istorijske nauke.

Kada je stvaran Filozofski fakultet u Beogradu, njegovi osnivači školovali su se u Beču, Minhenu, Berlinu, Parizu... Mnogi od nas su nastavili tu tradiciju. Filozofski fakultet u Nikšiću oslonjen je na akademski Beograd i samog sebe. Tako je i sa M.D. kome je, koliko vidim, mentorka moja koleginica prof. dr Dubravka Stojanović. Lijepo, ali čemu onda tolika povika na Beograd, kada su tako čvrsto (patološki ili možda svojim skromnim sposobnostima) vezani za nas?

Ostaje mi da i dalje radim. Možda će me jednom Filozofski fakultet u Nikšiću ozbiljnije „prikazati”. Moja knjiga „Srpska istorija” je od stupanja M.D. na Univerzitet CG izašla u četvrtom i petom izdanju, objavljena su i tri njena engleska izdanja. Razmiljam šta da radim sa tolikim novcem. Beograd je skup, a u raskoraku sam – mnogo je za auto, malo je za stan. Možda da se manete M.D. i opskurnog „Novog magazina” njegove vršnjakinje Nadežde Gaće, pa da me Živko, Nada i Šerbo kritikuju preko „Pinka” i NIN-a?

Akademici, daću vam procenat ako me pogurate do stana u Beogradu.

* „Milani” su: Obrenovići, Rakić, kosovski junak... Ovaj Milov Ščekić je „Milon”.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---